K ada u julu izađete iz avio- na Er Srbije na topli kata- lonski asfalt, osetićete da vazduh u Barseloni treperi drugačije nego inače. Za- tvoren je istorijski krug dug tačno jedan vek. Ovog leta navršilo se sto godina ot- kako je svet napustio Antoni Gaudi, čo- vek koji je odbacio lenjir i pravu liniju jer one ne postoje u prirodi. Njegov odlazak u junu 1926. go- dine bio je tih i tragičan. Pregazio ga je tramvaj na uličnim šinama Barselone, a zbog skromne odeće niko u starcu ni- je prepoznao genija čija su dela menja- la lice grada. Vek kasnije Barselona slavi njegov besmrtni trijumf pod sloganom „Momentum 3“, kroz izložbe i koncerte. Ipak, pravi spektakl dešava se tamo gde se zemlja spaja sa nebom, na vrhu Sagra- da familije. Rađanje hrama i zakoni kamene šume Za generacije putnika večiti simbol Barselone bile su građevinske skele oko ove neobične katedrale, čija je izgradnja počela još 1882. godine pod vođstvom arhitekte Franciska del Viljara. Gaudi preuzima kormilo godinu dana kasnije i potpuno odbacuje prvobitni, hladni neo- gotički plan. Smetali su mu teški spoljni potporni stubovi, koje je pogrdno nazi- vao „štakama građevine“, pa je osmislio revoluciju: samonoseći sistem unutraš- njih stubova koji se granaju pod uglom,
raspoređujući težinu direktno u tlo. Inspiraciju je pronašao u statici dr- veća. Enterijer crkve projektovan je kao monumentalna kamena šuma od vul- kanskog bazalta i granita. Ako zakora- čite unutra u kasno julsko popodne, do- živećete magiju koju je arhitekta svesno proračunao: letnje sunce prolazi kroz vi- traže u hladnim plavim tonovima na istoku i jarkim, vatrenim narandžastim na zapadu, pretvarajući unutrašnjost u živu šumu obasjanu svetlošću koja izgle- da kao da nije sa ovog sveta. Završetkom monumentalne Kule Isusa Hrista upravo ovog juna njegova najveća vizija konačno je kompletirana. Sa 172,5 metara visine, krunisana dži- novskim krstom od stakla i keramike ko- ji blešti na jarkom suncu, ova kula je zva- nično učinila Sagrada familiju najvišom crkvenom građevinom na planeti. Gau- di je pedantno projektovao kulu tako da bude tačno pola metra niža od grad- skog brda Monžuik, jer je čvrsto verovao da delo čoveka nikada ne sme da nadvi- si delo Tvorca. Od talasastog asfalta do anatomske klupe Gaudijev kod utkan je u čitavu geo- grafiju Barselone, svedočeći o tome ka- ko je, uz podršku svog glavnog mece- ne, industrijalca Euzeija Guelja, menjao svest o urbanizmu. U Parku Guelj, ko- ji je prvobitno bio zamišljen kao luksu- zno stambeno naselje, Gaudi je stvorio
čuvenu vijugavu klupu obloženu tehni- kom „trencadís“, mozaikom od lomlje- nih komadića keramike i stakla saku- pljenih sa otpada. Klupa ne samo da savršeno prati anatomiju ljudskog te- la već njena terasa krije drenažni sistem koji skuplja kišnicu kroz stubove podze- mne dvorane. U otmenoj aveniji „Passeig de Grà- cia“, dve zgrade i danas zaustavljaju sva- kog prolaznika. „Casa Batllo“ je radi- kalna rekonstrukcija sa balkonima u obliku kostiju i krovom koji imitira kr- ljušt zmaja, gde svetlarnik obložen pla- vim pločicama postepeno menja nijansu ka svetlijoj kako ide ka dnu, obezbeđu- jući ravnomerno svetlo u svakom kutku. Odmah niz ulicu nalazi se i „Casa Mi- la“, poznatija kao „La Pedrera“ (Kame- nolom). Ova zgrada je građevinski revo- lucionarna jer nema noseće zidove, već cela struktura počiva na stubovima od armiranog betona, što je omogućilo ru- šenje unutrašnjih pregrada po želji sta- nara. Njen krov, sa dimnjacima obli- kovanim poput okamenjenih ratnika, tokom letnjih noći postaje najlepša džez pozornica u gradu.
Tekst / Words: Jelena Pantović Fotografije / Photography: Profimedia.rs, Depositphotos
Architecture » Arhitektura | 41
Made with FlippingBook interactive PDF creator