IPA MEĐUREGIONALNI ENCIKLOPEDIJSKI REČNIK PSIHOANALIZE

Nazad na sadržaj

Prisutnost relacione perspektive u evropskoj psihoanalizi može se pratiti unazad do različitih linija mišljenja, kakve su Ferencijev pristup traumi, Boulbijeve studije vezivanja, Vinikotov pristup odnosu majka–dete. Postfrojdovska Francuska bila je scena za razvoj važnih teorijskih i kliničkih razmatranja. Naknadno je ova intelektualna eksplozija imala dubok uticaj na druge francuske psihoanalitičke zajednice u Evropi i Severnoj Americi (vidi deo NESVESNO). U kontekstu širokog istorijsko- kulturnog značaja jezika i prevoda, francuski analitičari su, posmatrajući svoj rad kao razradu i dijalog sa Frojdovim delom, inicirali trend „ vraćanja Frojdu ”, „novog otkrivanja”, novog čitanja, dekonstrukcije i puštanja klasičnih koncepata u pogon, i pre nego što je izašlo Laplanšovo delo „Oeuvres complètes de Freud – Psychanalyse (’OCFP’)” (Laplanš, 1989a). Zbog posebnog karaktera intersubjektivnosti u francuskoj psihoanalizi u Evropi i u Severnoj Americi (Kanada), intersubjektivnost u francuskoj psihoanalizi će biti prikazana kao poseban odeljak (videti niže u tekstu). II. D. Socioistorijski kontekst teorije i kliničke prakse u Latinskoj Americi Psihoanaliza u Latinskoj Americi bila je inspirisana originalnim izvorima, najpre iz Evrope. Tako su 1940-ih, Frojd, M. Klajn, Vinikot (i kasnije Lakan) „osnovali” psihoanalizu u Latinskoj Americi. Dve decenije kasnije videli smo, ipak, uticaje prvo britanske škole, a kasnije i francuske. Nakon što su izučavane i primenjivane na američkom kontinentu više od 50 godina, ideje Frojda, Klajnove, Vinikota ili Lakana više nisu bile iste. Kulturološki faktori nametnuli su drugačije obrasce nego što su kulturološki obrasci zemalja gde su ove ideje nastale. Istorija naše profesije počinje u centru (Beč, London, Pariz). Kada krene ka periferiji, javljaju se novi fenomeni, a još više kada pređe okeane. Tu se povoljno širenje psihoanalize prepliće sa različitim faktorima. Iako traži inspiraciju u Evropi, Latinska Amerika nije kopija starog kontinenta. Psihoanaliza Latinske Amerike se razvila unutar izraza lokalne kulture i postepeno se transformisala i pomešala sa njima. Težila je da se integriše u akademsku zajednicu i bolničku negu, a ušla je i u politički izraz i socijalne pokrete. Raditi u bolnici ili u privatnoj praksi nije isto u Latinskoj Americi kao u Evropi. Socioekonomski status analitičara u Latinskoj Americi je veoma različit – od nezavisnih profesionalaca do kolega koji su veoma slabo plaćeni, a zaposleni u kompanijama zdravstvenog osiguranja i koji često moraju da posegnu za drugim izvorima primanja. Provaljivanje (nekada nasilno) socijalnog života u analitički prostor je neminovno. Tako su mnogi analitičari koji su radili pre nekoliko decenija bili intersubjektivisti pre vremena, zbog načina na koji su prilazili kliničkoj praksi. Veoma su obraćali pažnju na kontekst, u smislu proširenog psihoanalitičkog polja. U smislu načina rada sa pacijentima, danas bi ih doživeli kao intersubjektiviste, iako nisu bili

125

Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online