IPA MEĐUREGIONALNI ENCIKLOPEDIJSKI REČNIK PSIHOANALIZE

Nazad na sadržaj

profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja van oblasti psihoanalize. Među njima bio je i Maurisio Goldenberg ( Mauricio Goldenberg ) , psihijatar, pionir revolucionarne koncepcije o mentalnom zdravlju, prema kojoj je bolest proizvod kompleksnih interakcija sa socijalnim miljeom, koji je formirao prvo psihijatrijsko odeljenje u opštoj bolnici u provinciji Buenos Ajres, u Argentini. Tu je pozivao lekare, psihologe, socijalne radnike, medicinske sestre, muzičke terapeute i okupacione terapeute, stvarajući interdisciplinarni tim koji je bio u skladu sa njegovim shavatanjem mentalnog zdravlja. Hajnrih Raker (1957), sa svoje strane, polazeći od Ferencija, pažnju okreće ka analitičarevom posmatranju sopstvenog učestvovanja u analitičkom polju. Iako koristi klajnijanski rečnik, Raker ne vidi agresiju kao proizvod nagona, već kao reaktivnu. Štaviše, on naglašava isceljujuću moć analitičareve ljubavi (Avila Espada, 2013), citirajući Mičela (1997). Za Mičela, koji je doveo Rakerove ideje u potpuniji relacioni kontekst, transfer i kontratransfer su dve komponente jedne celine; one ulivaju život jedna drugoj i stvaraju interpersonalni odnos analitičke situacije. Hose Bleger (1967), istaknuti učenik Pišon-Rivijea, razvio je bihevioralnu teoriju, baziranu na idejama strukturalista i marksista. On ističe tri nivoa bihevioralnog izražavanja: um, telo i spoljašnji svet. Ova tri nivoa su u interakciji na dinamičan način. Analitičari Madlen i Vili Baranže rođeni su u Francuskoj, ali su se preselili u Argentinu 1946. i pristupili Argentinskom psihoanalitičkom udruženju (De Leon de Bernardi, 2000). Prema V. Baranžeu (1959, str. 81): „Zasnovana na praksi, psihoanaliza mora da razmrsi sopstvene principe objektivizacije i da prihvati svoju ulogu (na izvestan način izuzetnu) nauke o čovečanstvu. Mora da prihvati svoju prirodu nauke o dijalogu (tj. bipersonalne psihologije), svoju prirodu interpretativne nauke (...) sa suštinski originalnim zakonima i tehnikama validacije koje su drugačije od onih kojima se vode prirodne nauke. Epistemološka istraživanja imaju primarni zadatak da formulišu uslove koji će osigurati validnost naših interpretacija.” Vizija Baranžeovih ipak se razlikuje od ekstremno subjektivističke ili interpretativne pozicije koja je primarno fokusirana na analitičarev način gledanja kao kreatora interpretacije. Prema ovim autorima: „Sistematična studija onoga što se dešava u analitičkoj bipersonalnoj situaciji jedini je put ka idealu validacije znanja koje je zaista specifično za psihoanalizu. Ovaj, trenutno zamisliv ideal, realizovan je (a da nije formulisan) u nekoliko skorašnjih eseja koji daju veoma detaljan opis analitičke situacije sa interpretacijama i promenama koje se dešavaju u limitiranim vremenskim navratima.” (V. Baranže, 1959, str. 81). Oni takođe tvrde da, pošto analitičarevo posmatranje ujedno podrazumeva i posmatranje pacijenta i korelativno samoposmatranje, ono može da se definiše samo kao posmatranje polja (M.

158

Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online