Nazad na sadržaj
Ne podležu sva iskustva iz ranog detinjstva potiskivanju. Frojdijanska teorija je postulirala da se sadržaj nesvesnog sastoji iz fiksiranih želja iz detinjstva koje su obeležene infantilnom seksualnošću. U ovom ranom periodu, kako je poznato iz njegove prepiske sa Flisom (Frojd, 1892– 1899), Frojd je razvijao ono što je postalo poznato kao teorija zavođenja: dete je zavedeno od strane odraslog, što je odnos koji taloži uznemirujuće tragove koji se kasnije pojavljuju u svesti, istisnuti i izobličeni silama koje se suprotstavljaju njihovom osvešćivanju. Teorija zavođenja je suštinski bila teorija o patogenoj dečijoj seksualnoj traumi, kao isključivom odlučujućem faktoru za psihopatologiju u kasnijem dobu. Traumatičan doživljaj iz detinjstva mogao je da bude zaboravljen, disociran ili potisnut, samo da bi bio ponovo aktiviran ili vršio odloženi traumatski uticaj u adolescenciji, nakon puberteta. Trajna zaostavština dinamskog aspekta nesvesnog bio je pojam sila uparenih u dinamskoj suprotnosti, koje za posledicu imaju nove psihičke formacije. U periodu od 1893. do 1895. godine, Frojd je govorio o suprotstavljenosti afekata povezanih sa traumatskim događajima i moralnih zabrana društva. Kako je nastavio da primenjuje autoanalizu, od 1895. do 1900. godine, Frojd je suprotstavljene sile počeo da shvata kao sve više interne: tokom ovog perioda, Frojd je radio na stvaranju svoje inicijalne koncepcije mentalnog aparata, koji organizuju dve sile uparene u dinamskoj suprotnosti, nesvesne želje i zabrane usmerene ka realnosti. U toku ovog perioda, u kojem teorija o nesvesnom još uvek nije bila sistematizovana, Frojd je uočio da psihički materijal povremeno biva izložen reorganizaciji, transkripciji. U njegovoj privatnoj prepisci sa Vilhelmom Flisom od 6. decembra 1896. godine, Frojd (1892–1899.) govori Flisu da radi na pretpostavci da se „ psihički mehanizam ” pojavljuje u obliku memorijskih tragova. Oni su izloženi procesu stratifikacije, koji je reorganizovan u skladu sa percepcijom, pa memorijski tragovi postaju dalje izloženi transkripciji. Ovde se postulira da se transkripcija prizora koje smo čuli i videli, ali koji još uvek nisu adekvatno shvaćeni, neprestano odvija u psihičkom aparatu. Ovo je prva naznaka koncepta Nachträglichkeit-a . U nacrtu Projekta (1895), neobjavljenom za njegova života , Frojd je objasnio histeriju u smislu Nachträglichkeit-a : „…memorija je potisnuta, a ona postaje trauma tek odloženim delovanjem [Nachträglichkeit]” (Frojd, 1895, str. 365). Viđeno u ovom svetlu, nesvesno sadrži izobličene memorijske tragove prizora iz najranijeg detinjstva, koje je bilo nemoguće prevesti jer dete još uvek nije savladalo jezik ili zato što je tada bilo nemoguće da dete razume te prizore. Kao posledica, oni imaju kvalitet nesimbolizovanih „ stvari ”. Ovaj inicijalni uzročni mehanizam nesvesnog polako je prešao u drugi plan kada je, u narednoj fazi razvoja teorije, Frojd istakao fantaziju umesto dečije traume/prizora zavođenja kao isključivi odlučujući faktor za psihopatologiju u kasnijem dobu (Frojd, 1892–1899, pismo od 21. septembra 1897. godine, str. 260). Ideju o sećanjima kao internim stranim telima koja deluju kao unutrašnji napad, zasenila je ideja o fantaziji koja je postepeno postala kamen temeljac onoga što je Frojd nazvao psihička stvarnost, premda ne bez kasnijeg preispitivanja relativnog značaja „ seksualne traume ” naspram „ fantazije ” . Uviđanje važnosti fantazije u psihičkim događajima otvorilo je vrata za otkriće infantilne seksualnosti i opšte fantazije Edipovog kompleksa, koja je opisana u narednom pismu od 15. oktobra 1897. godine: „Samo jedna misao od opšteg značaja mi je pala na pamet.
231
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online