Nazad na sadržaj
Otkrio sam zaljubljenost u majku i ljubomoru prema ocui u svom vlastitom slučaju, i sada smatram da se radi o univerzalnom događaju ranog detinjstva... Ako je to tako, mi onda možemo razumeti moć kralja Edipa da zaokupira pažnju... grčka legenda osvaja kompulzijom koju svako prepoznaje, jer oseća njeno postojanje u sebi. Svaki gledalac je nekada, u začetku i u svojoj mašti, bio baš takav Edip, i svako se u užasu zgražava nad ispunjenjem sna ovde prenetog u realnost, uz potpuno potiskivanje kojim svoje infantilno stanje odvaja od svog sadašnjeg stanja” (Frojd, 1892–1899, str. 265). Ne odustavši nikada od seksualne traume kao etiološke, Frojd (1914, str. 17) je kasnije tvrdio da „psihička stvarnost nalaže da bude uzeta u obzir isto koliko i praktična stvarnost”, i „Fantazije zavedenosti su od posebnog značaja, jer vrlo često to nisu fantazije nego stvarna sećanja” (1917, str. 370). Kasnije je koncept Nachträglichkeit-a oživljen i proširen u pionirskom slučaju Čoveka vuka (Frojd, 1918). Kroz čitav svoj opus, Frojd je bio zaokupljen problemom spajanja uticaja traumatske stimulacije koja dolazi spolja, u obliku percepcija, i traumatske stimulacije koja dolazi iz unutrašnjosti uma, u obliku nagona i fantazija. U srodnom razvoju , od 1897. godine, Frojd je postepeno počeo da skicira procese i mehanizme koji upravljaju nesvesnim, koji su kasnije postali poznati kao „primarni proces”. Dana 7. jula 1897. godine, napisao je: „Približno znam pravila u skladu sa kojima su ove strukture sastavljene i razloge zbog kojih su one snažnije od istinskih sećanja, te sam tako saznao nove stvari koje pomažu u karakterisanju procesa u Ns” (Frojd, 1892–1899, str. 258).Takođe, u ovom periodu on je postavio temelje za svoju „prvu teoriju anksioznosti” (Frojd, 1892–1899, str. 189-195), koja je postulirala ne samo direktnu transformaciju potisnutog libida u afekt anksioznosti, već je predstavljala i prvo prepoznavanje i uzročnu vezu između anksioznosti i onoga što je kasnije postalo poznato kao traumatsko stanje. II. B. Topografsko nesvesno : Sistemsko nesvesno 1900–1923. U ranom topografskom modelu psihičkog aparata, nesvesno kao imenicu je karakterisalo postojanje određenog sadržaja, koji se sastoji od potisnutih predstavnika nagona, koji prvenstveno rade kroz kondenzaciju i pomeranje u skladu sa primarnim procesom slobodne pokretne energije. Samo kada su snažno prožete („kateksirane”) libidinalnom energijom, ove nesvesne ideje mogu dobiti pristup predsvesnom/svesnom sistemu. Usled cenzure predsvesnog, ovaj proces će, međutim, uvek imati oblik kompromisne formacije koja se manifestuje putem simptoma, snova i parapraksi. Frojd je uglavnom putem proučavanja snova uvideo da nesvesno mora biti opisano, ne samo kroz odsustvo svesnosti, nego i kroz način njegovog rada, što je dovelo do toga da uvede važan koncept primarnih procesa. U sedmom poglavlju „Tumačenja snova” Frojd je konstatovao apsurdnost rada sna, koji se nije mogao jednostavno pripisati radu cenzure. „Stoga smo navedeni
232
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online