Nazad na sadržaj
nesvesnom ). U nesvesnom ne postoji „ili-ili”; primarni proces i njegove karakteristike – prikazivost, pomeranje i kondenzacija – jednako se primenjuju na nesvesno, kao što su petnaest godina ranije na „proces sna”. Frojd postulira prisustvo dve cenzure, jedne između sistema Ns i Ps, koja se, u određenim okolnostima, može zaobići, i druge cenzure između sistema Ps i Sv. Emocije, osećanja i afekti su isključeni iz Ns. Za afekt se kaže da je bio „nesvestan” tek pošto se veza između potisnute ideje i emocije ponovo uspostavi. Nakon isticanja različitih načina funkcionisanja svesnih i nesvesnih sistema, Frojd dalje diskutuje o procesima postajanja svesnim i postajanja nesvesnim . Ponudio je dve alternativne hipoteze: 1) o upisivanju na dva mesta, i 2) o funkcionalnoj promeni. Kada se psihička ideja premesti iz nesvesnog u svesno, da li to znači, pita on, da imamo „novi zapis – takoreći, drugo upisivanje – ideje o kojoj je reč... i pored koje originalni nesvesni upis nastavlja da postoji. Ili, da li pre treba da verujemo da se premeštanje sastoji iz promene stanja ideje, promene koja uključuje isti materijal i koja nastaje na istom mestu?” (Frojd, 1915c, str. 174).Prva hipoteza je topografska i stoga povezana sa topografskim razdvajanjem svesnih i nesvesnih sistema. Ona predlaže da ideja može postojati istovremeno na dva mesta u psihičkom aparatu i, ukoliko joj cenzura ne pruži otpor, da se može pomerati iz jednog sistema u drugi. Hipoteza se bazira na pretpostavci da će interpretacija stvoriti vezu između dva upisa lokalizovana u nesvesnim i predsvesnim sistemima. Iskustvo pokazuje, međutim, da to nije uvek slučaj. Karakter nesvesnog je prilično različit od onoga što komuniciramo rečima ili, kao što je Frojd napisao, informacija data pacijentu o njegovoj potisnutoj memoriji ne stavlja ga nužno u dodir sa nesvesnim memorijskim tragom: „Čuti nešto i iskusiti nešto su po svojoj psihološkoj prirodi dve prilično različite stvari, iako je sadržaj obe isti” (ibid, str. 176). Detaljnije ispitivanje mehanizma potiskivanja, shvaćenog kao povlačenje investiranja (katekse), favorizuje drugu hipotezu. Frojd zatim obrađuje pitanje u kom sistemu dolazi do povlačenja i kom sistemu povučena energija pripada. Polazeći od svog iskustva, da potisnuta ideja zadržava svoje investiranje, on zaključuje da se samo predsvesno investiranje može povući iz ideje. Drugačije formulisano, potiskivanje je proces koji pripada predsvesnom. Iz toga proizilazi da tokom potiskivanja dolazi do povlačenja mentalne energije (katekse) iz predsvesne ideje, ali da se zadržava nesvesno investiranje. Ovo je u skladu sa drugom hipotezom, naime da se u ovom slučaju tranzicija između nesvesnog sistema i predsvesnog/svesnog sistema ne sastoji od novog upisivanja nego od promene njegovog stanja, tj. promene u kvalitetu mentalne energije njemu posvećene. Cilj obe hipoteze je da skrenu pažnju na paralelno postojanje dva kontradiktorna procesa koja zahtevaju dva različita objašnjenja. Hipoteza o upisivanju na dve lokacije može biti prikladna za opisivanje procesa postajanja svesnim, dok je hipoteza o funkcionalnoj promeni prikladna kod opisivanja procesa potiskivanja, koji ukazuje na asimetriju između postajanja svesnim s jedne strane i potiskivanja s druge. Treća važna hipoteza nastaje s Frojdovim istraživanjem sveta reprezentacija nesvesnog i naglašavanjem razlike između predstava stvari i predstava reči. Predlog o razlikovanju predstava reči od predstava stvari proizašao je iz posmatranja koje je prevazilazilo okvire snova i neuroza. „Tek nam analiza jednog od afekata koji nazivamo narcisističkim psihoneurozama obećava
234
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online