Nazad na sadržaj
napredak sa koncepcijama kroz koje će enigmatsko Ns postati bliže našem domašaju i, takoreći, opipljivije” (Frojd, 1915, str. 196). U shizofrenom govoru, reči mogu biti podvrgnute primarnom procesu nesvesnog, što za posledicu može imati da reči postanu konkretne ili nalik svarima. Frojd je ovo zapažanje shvatio u smislu da ono što je ranije bilo opisano kao svesna predstava objekta mora biti razgraničeno na predstave reči i predstave stvari. Svesna ideja uključuje predstavu stvari i predstavu reči koja joj pripada, dok nesvesnu predstavu, sa njenim halucinatornim obeležjem, odlikuje samo predstava stvari. Vredi pomenuti nemački opis onoga što treba da shvatimo kao predstavu stvari: Frojd govori o „ Sachbesetzungen der Objekte ” (stvar – katekse objekata), ukazujući da u nesvesnom ne postoji razlika između stvari i reprezentacije stvari. Međutim, ne možemo, u stanju budne usredsređene svesti, reprodukovati kvalitet nesvesnog; možemo samo pasivno čekati da se pojavi. Tokom ovog perioda , Frojd se bavio idejama iz ranijeg perioda u novim kontekstima, i počinjao da razvija ideje koje će postati potpuno sistematizovane tek u narednoj fazi razvoja teorije. „Fragment analize jednog slučaja histerije” (Frojd, 1905a), koji pravi konceptualnu vezu između „Tumačenja snova” i „Tri eseja o teoriji seksualnosti” u pogledu infantilne seksualnosti, takođe je značajan zbog svoje pionirske pažnje na dinamski nesvesnoj pojavi transfera . U „Tri eseja o teoriji seksualnosti” (1905b) Frojd je istraživao faze psihoseksualnog razvoja i infantilne (nesvesne) seksualnosti . Kompleksnost izbegavanja cenzure, modifikovanom upotrebom ambivalencija primarnog procesa i delimičnim oslobađanjem instinktivnih impulsa u šalama, temeljno su ispitani u „Šalama i njihovoj povezanosti s nesvesnim” (1905c). U „Totemu i tabuu” (1912–1913) Frojd je diskutovao o transformisanju nesvesnog neprijateljstva u preteranu privrženost (str.49), kao i o nesvesnom projektovanju neprijateljstva na preminule: „Neprijateljstvo, o kojem preživeli... ne žele ništa da znaju, izbacuje se iz unutrašnje percepcije u spoljašnji svet... Više nije istina da se raduju što su se otarasili preminulog; naprotiv, oni tuguju za njim; ali... on se pretvorio u zlog demona... koji želi da ih ubije.Tada postaje neophodno za... preživele, da se odbrane od ovog zlog neprijatelja; oni su oslobođeni pritiska iznutra, ali su ga zamenili potištenošću spolja” (str. 62-63). Tekst predstavlja sjajan prikaz filogenetskih shema koje se manifestuju kroz primarne fantazije , kao elementi sadržaja nesvesnog. U delu „Iz istorije infantilne neuroze” (1918) Frojd se osvrnuo na problem koji mala deca doživljavaju kod razlikovanja onoga što je svesno od onoga što je nesvesno, i onoga što je „stvarnost” od onoga što je „fantazija”. Problem nastaje jer je „sistem Sv još uvek u razvoju” (str. 105). Ovo je dalja razrada dvojne prirode uma u razvoju, o čemu je Frojd već izneo teorijska razmatranja oko tri godine ranije, kada je pisao o komunikaciji između sistema Sv i Ns: „Do precizne i konačne podele između sadržaja dva sistema, po pravilu, ne dolazi pre puberteta” (Frojd, 1915c, str. 195).
235
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online