Nazad na sadržaj
kasnijoj Frojdovoj metafori, Id je „haos, kotao ključajućih ekscitacija” (Frojd, 1933, str. 73). Za razliku od Ida, Frojd je kroz čitav svoj rad koristio koncept Ega, ali ga je s razvojem svog učenja doterivao, nadograđujući koncepte narcisizma i identifikacije koje je prethodno uveo (Frojd, 1914b). Jedna od značajnih promena u organizaciji Ega, 1923. godine, je potpuno priznavanje nesvesnog funkcionisanja Ega , čiji koreni sežu u 1895. godinu. Tada je Frojd stvorio sliku „infiltrata” da opiše problem razdvajanja „patogene organizacije” od samog Ega, primećujući da se „patogena organizacija zapravo ne ponaša kao strano telo, već daleko više kao infiltrat. U ovom poređenju, otpor se mora posmatrati kao ono što se infiltrira” (Brojer & Frojd, 1893–1895, str. 290). U novom strukturalnom modelu, mnogi ranije identifikovani mehanizmi odbrane (identifikacija, inkorporacija, projekcija, introjekcija, reaktivna formacija, poništavanje, regresija, itd.), različiti od potiskivanja, i njemu pridodati, dalje su sistematizovani i jasno locirani u nesvesnom Egu. Mogućnost drugih oblika odbrane sezala je čak do 1890-tih. Frojd (1894, 1896) je u to vreme uveo vrstu odbrane koja je imala radikalnije regresivne patogene implikacije za psihičku ravnotežu, u odnosu na potiskivanje uočeno kod neurotičnih pacijenata. Ova spoznaja je jasnije objašnjena u Frojdovoj (1911c) studiji o slučaju Šreber, sa uvođenjem mehanizma „ nepriznavanja ” ili „ odbacivanja ” od strane Ega ( Verwerfung) , kao drastičnog procesa za koji je Lakan kasnije skovao termin „ foreclosure ” (zatvaranje unapred) . Ovaj ne-neurotski mehanizam odbrane ponovo je korišćen u slučaju Čoveka vuka (Frojd, 1918) i postuliran kao proces brisanja sposobnosti uma da stvara reprezentacije. Ovaj proces je mnogo više od cenzure ili potiskivanja, on je pre poništenje reprezentacija koje izaziva rupu ili prazninu u umu. Ovaj tok misli je dopunjen kada je 1925. godine (1925h) Frojd uveo mehanizam poricanja [ Verneinung ], i dalje kada je 1927. godine (1927) opisao cepanje Ega [ Ich Spaltung ], koncept koji će ponovo upotrebiti u svom tekstu „Cepanje Ega u procesu odbrane” (1940[1938]). Sve dok je Frojd radio u okviru modela nesvesnog kao sistema, pokušavajući da otkrije ono što je potisnuto kroz čin interpretacije, nesvesno je shvatano u njegovim „pozitivnim” oblicima sadržaja poput fantazije, želja, misli itd. Uvođenjem „negativnih” oblika odbrane, Frojdovo shvatanje Ega je značajno izmenjeno. Pored seksualnih teškoća neurotika, sada je uključio i potencijalni oblik perverzije funkcija Ega. To su teškoće koje se mogu opaziti kao „nedoslednosti, ekscentričnosti i budalaštine čoveka” (1924, str. 153). Postfrojdijanski pisci su uglavnom bili ti koji su isticali princip „negativnog” kao osnovnu pretpostavku u Frojdovim radovima. Bion („negativna sposobnost”), Lakan (reč kao odsustvo stvari), Grin („rad negativnog”), Zalcman – Zaltzman („anarhistički impuls”), i drugi su prepoznali da nesvesno nije samo sakriveno prisustvo/težnja ka reprezenaciji nego da je podjednako formirano moćnim oblicima odsustva, pripisivanjima koja su kako protektivna tako i destruktivna. Sadržaj Ega iz strukturalnog modela/druge topografije iz 1923. godine je uglavnom predsvestan, ali je njegov značajan deo dinamski nesvestan. Ovaj koncept, takođe, ima svoje preteče u (prvoj) topografskoj teoriji, kada je, u radu na temu „Nesvesno” iz 1915. godine, Frojd već konstatovao da, „ jedan veoma veliki deo ovog predsvesnog potiče iz nesvesnog” (Frojd, 1915, str. 191). U detaljnom objašnjenju, Frojd je naveo da misli o kojima je govorio poseduju sva obeležja
237
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online