Nazad na sadržaj
III. POSTFROJDIJANSKA EVOLUCIJA KONCEPTA NESVESNOG
U postfrojdijanskom psihoanalitičkom teoretisanju nesvesno je pretrpelo ogromne promene, uz razvoj nekoliko novih kliničkih i teorijskih modela u sva tri regiona. Napomijemo da u prvim prilozima koji slede – (severnoameričke) savremene frojdijanske teorije: strukturalna teorija/Ego psihologija i moderna teorija konflikta – imaju izražene sličnosti. Razlike su tanane, često stvar naglašavanja, a ne suštine. Međutim, bez obzira na to koliko su male, one su važne: na primer, njihov naglasak na funkcionisanje nesvesnog Ega i procesa, uključujući jedinstvenu ulogu nesvesnog Ega u formiranju odbrana i otpora; i sintetizujuće funkcije uma koji se suočava sa konfliktom. Savremena raznolikost pogleda na nesvesno obuhvata doprinose teoretičara klajnijanskih, bionijanskih, Self-psiholoških, relacionih, francuskih i latinoameričkih uverenja, kao i interdisciplinarna neuropsihoanalitička gledišta. Spisak se završava različitim pristupima grupnom nesvesnom. III. A. Postfrojdijanski razvoji strukturalne teorije Frojdove (1920, 1923a, 1926) revizije teorije pružile su podsticaj za preispitivanje ideja o nesvesnom, naročito u Severnoj Americi gde je 1930-ih emigrirao veliki broj Ego psihologa. Za mnoge od ovih severnoameričkih analitičara, koji su stvarali tokom 1940-ih i 1950-ih, nesvesno se pojavljuje kroz nediferenciranu matricu koja ima potencijal za budući razvoj i funkcije Ega. Neke od ovih funkcija su lišene efekata konflikta, što je Hartman (Hartman, 1939; Hartman, Kris i Levenstajn, 1946) nazivao primarnim autonomnim funkcijama, dok druge postaju tek sekundarno autonomne nakon razrešenja konflikata. U ovom procesu, svi aspekti su posredovani odnosima, jer identifikacije postaju glavna funkcija Ega za olakšavanje ove „neutralizacije” energije. Postfrojdijanska strukturalna teorija je postepeno dodavala genetska, razvojna i adaptivna razmatranja (Rapaport i Gill, 1959, Frojd, A., 1965) postojećim dinamskim, strukturalnim i ekonomskim teorijama frojdijanske metapsihologije. Ovde se pojavljuje jedna važna tema: sve veći značaj koji se pripisuje iskustvima sa osobama u detetovom okruženju. Sa ovim razvojem, sve veći značaj daje se novim izvorima nesvesnih doprinosa aktivnosti transfera. Imajući u vidu sve veći uticaj analitičara iz Budimpešte i Berlina, i kasnije analitičara Britanske nezavisne grupe i ranih klajnijanaca, Hartmanovi savremenici su nastavili diskusiju o objektnim odnosima tako što su dali veću dubinu svesnim i nesvesnim aspektima veoma ranih razvojnih perioda. Edit Jakobson (1964) je istraživala self i objektne svetove, a Margaret Maler (1963; Maler i saradnici, 1975) je pružila klasične formulacije separacije – individuacije koje je kasnije revidirao Stern (1985). Pažnja je usmerena na uticaj preedipalnog perioda detinjstva na kasniji razvoj, kao i na načine na koje su spoljašnje kontrole, koje delimično potiču od transakcija deteta sa roditeljima, internalizovane. Ovde je akcenat
240
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online