Nazad na sadržaj
procesi koji se odnose na rast Ega i rast sekundarnog procesa izvan područja primarnog procesa, sa traumatskim procesom. U okviru američke Ego psihologije, u svom radu evokativnog naziva „Nezapamćeno i nezaboravno: pasivno primarno potiskivanje”, AlvinFrenk (1969) je opisao ovu oblast neobrađenog funkcionisanja pomoću nekih veoma upečatljivih kliničkih primera. Nedavno je termin „ nulti proces ” predložen za ovaj oblik mentalnog funkcionisanja (Fernando, 2009, 2012), kojim se razdvaja od primarnog procesa. Na primer zamrznuti , „ sadašnji trenutak koji se uvek upravo dešava i nikada ne menja” kao karakteristika nultog procesa koja opisuje njegovu „bezvremenu” prirodu, prilično je različita od nesputanih, stalno krećućih, ali nikada istrošenih karakteristika primarnog procesa, koje opisuju njegovu „bezvremenu” prirodu. Slično tome, „ konkretnost ” , „ manjak apstrakcije ” , „ manjak simbolizacije sekundarnog procesa ” , i „ manjak integracije ” su obeležja koja se mogu primeniti i na primarni i na nulti proces, pa ipak imaju donekle, a ponekad veoma, različita značenja u slučaju svake od ovih važnih klasa umne obrade. „Nulti proces” nudi alat za konceptualizovanje posttraumatskog mentalnog funkcionisanja i istraživanje njegovih karakteristika. Istovremeno, može se obrađivati značaj dve druge velike klase, primarnog i sekundarnog procesa, mentalne obrade, i načina na koji se um organizuje i funkcioniše kroz njih.Ovim se naglašava interakcija između ovih oblika funkcionisanja. U nultom procesu postoji vrlo različit oblik nesvesnog, čudna vrsta „ paralelnog univerzuma ”, u koji ljudi mogu da zapadnu i iz koga mogu zatim da izađu, na način koji je prilično drugačiji od „sistema nesvesnog” ili Ida koji je Frojd opisao. Iz ugla modernih Ego psihologa, sve ove oblasti nesvesnog ostaju važni faktori u normalnom i dezorganizovanom funkcionisanju uma, te je vreme da se koncepcija uma proširi tako da ih sve obuhvati. III. Ab. Nesvesno u savremenoj teoriji konflikta (STK) Savremena teorija konflikta je pomerila svoju pažnju sa derivata psihoseksualnih faza razvoja i usmerila je na procese konflikta i formacije kompromisa (Arlou, 1966, 1981; Brener, 1982, 1999, 2006; Ričards, 1986). U središtu interesovanja ovog pristupa je značaj razumevanja jedinstvenih fantazija, želja i strahova koji su organizovani kroz veze deteta sa drugima. Razumevanje intrapsihičkih procesa , koji se manifestuju kroz nesvesne fantazije koje su uobličene i izražene u izmešanim psihološkim, biološkim i socijalnim determinantama, smatra se ključnim za savremenu teoriju konflikta. Iako su Abend (1980, 2005), Brener (1999, 2002), Rotstajn (2005) i Ričards (1986) prethodno opisali formacije kompromisa kao (opredmećenu) stvar, danas je stav mnogih savremenih teoretičara konflikta da se ova dimenzija umne aktivnosti bolje razume kao kontinuirana operacija procesa koji neprestano traži bolja rešenja za razrešenje konflikta i njegove neprijatnosti. Um stalno vrši sintezu (Rangel, 2004, 2007) i većina onoga što nastoji da reši jesu nesvesni konflikti . Rangelov (1963a, b; 1969a, b; Linč i Ričards, 2010) sled intrapsihičkih ( nesvesno donošenje odluke ) procesa doprinosi ovom uglu gledanja na proces. U savremenoj
246
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online