Nazad na sadržaj
teoriji konflikta ne postoji koncept „nesvesnog” kao strukture ili mesta gde su tajna sećanja sakrivena i odakle se mogu izmamiti analizom. Umesto kao imenica, reč nesvesno se koristi kao pridev ili prilog da označi nesvesni afekt, nesvesne strahove, nesvesne zabrane i nesvesne načine odbrane sebe od nezadovoljstva i nesvesne fantazije, koji se pretpostavljaju i istražuju kako bi se oslabila njihova moć da podstaknu sadašnje ponašanje. Ključna za razumevanje savremene teorije konflikta jeste ideja da nesvesni doprinosi ljudskom funkcionisanju imaju i strukturne i procesne dimenzije. Strukturni aspekt nesvesne aktivnosti vidi se u njegovim organizujućim uticajima na psihički život. Aktivnost transfera, obrasci koji se odnose na self i druge (uključujući krivicu i samokažnjavanje), disocijacije, intersubjektivno polje i internalizovani objektni odnosi su strukturirani na određene načine oko nesvesnih fantazija, jedinstvenih za pojedinca. Nesvesni procesi imaju fluidnu dimenziju, koja se kreativno prilagođava sadašnjim stvarnostima uz sazrevanje, uvid i integraciju ili dezintegraciju u anksioznost ili depresivni afekt. Uloga fantazije u razvoju nesvesne aktivnosti shvata se kao glavna organizujuća sila koja vodi poreklo od složenog međusobnog delovanja sredinskih i intrapsihičkih faktora (Arlou 1969a, b; Arlou & Ričards, 1991). Nesvesne fantazije su organizacije koje nastoje da pomognu osobi da maksimalno poveća zadovoljstvo i svede nezadovoljstvo na minimum. Za savremene teoretičare konflikta, svaka nesvesna fantazija je izraz načina na koji se sintetizujuća funkcija uma suočava sa konfliktom. Sadržaji ovih nesvesnih fantazija potiču od ambivalencija i konflikata iz detinjstva i njihovih varijanti tokom čitavog životnog ciklusa. Složeni elementi formiraju se u umu u zavisnosti od okolnosti i potrebe. Elementi konflikta ostaju kategorički isti u svakom slučaju, odnosno derivat nagona, neprijatan afekt, odbrana, moralni/etički izraz ili zahtev iz spoljašnjeg sveta, dok sadržaj konflikta varira u zavisnosti od strukture, životnog iskustva i trenutne situacije svakog pojedinca. Teoretičari konflikta u ovom poimanju vide manifestaciju strukture i procesa u kompromisnoj aktivnosti koja odlikuje čitav mentalni život.
III. B. Nesvesno u „britanskoj” teoriji objektnih odnosa (Klajn, Bion, Vinikot)
Teorija objektnih odnosa je značajan postfrojdijanski razvoj začet u Engleskoj i Francuskoj. Teorija objektnih odnosa razvija koncept nesvesnog koji nije više zasnovan na prilično solipsističkom frojdijanskom energetskom modelu nagona i procesu potiskivanja, već na relacionom modelu uma. Raznoliki teorijski koncepti koji proizilaze iz škole objektnih odnosa opisuju nesvesno kao sistem koji se razvija i oblikuje unutar odnosa. Teorija objektnih odnosa se fokusira na ulogu objekta shvaćenog kao proizvod internalizacije relacionih iskustava koje pojedinac ima od početnih faza života. Iz ove perspektive, postoji tačka susreta između intrapsihičkih
247
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online