Nazad na sadržaj
„pojavljivanja” O nečijeg postojanja nikada ne mogu da budu u potpunosti spoznati ili verbalizovani, ta neizreciva dimenzija postojanja je po definiciji „ nesvesna ”. Međutim, nedokučiv „nesvesni” deo O nije frojdijansko dinamsko nesvesno potisnutog. Ono je sličnije dubljim nivoima frojdijanskog Ida, nečemu što je u nastajanju, nestrukturirano, još uvek neformirano. Ako se može govoriti o „elementima” u području O, moglo bi se reći da se oni sastoje od senzornih smetnji ili nemira koji još uvek nisu psihički („ prepsihički ” ili „ protopsihički ”). Bion nikada nije definisao sadržaj O, ali je opisao prepsihičke, protomentalne pojave koje je nazvao beta elementima , koji su neadekvatni da se sa njima ili o njima misli, osim ako ili pre nego što se transformišu nekom vrstom psihičkog „rada sna”. On je naziv „ alfa funkcija ” dodelio ovoj drugoj aktivnosti i tvrdio da je ona glavna za neprekidni celodnevni proces koji stvara „ budne misli sna ” izgrađene od „ alfa elemenata ”. Alfa elementi se smatraju sastavnim elementima misli, razmišljanja i psihičke organizacije. Jednom stvoreni, alfa elementi se koriste za ustanovljavanje kontaktne barijere koja je, sa svoje strane, presudna za obradu (mentalizaciju) doživljaja, razgraničavanje psihičkog prostora, kreiranje kontejnera za misli i topografsku podelu sadržaja uma na sisteme Ns i Ps/Sv. S obzirom na to da su beta elementi senzorni stimulansi koji još uvek nisu stekli nikakvo značenje, oni su različiti od Frojdovog koncepta „reprezentacija”. Dok reprezentacije mogu biti svesne ili nesvesne, beta elementi su po definiciji izvan – ili bolje reći, pre-svesnosti , u smislu da nisu psihički, već da „ postoje ” ili da su zabeleženi samo na somatskom ili neurobiološkom nivou (senzorni organi i mozak kao deo potonjeg). Ova formulacija se odnosi na Frojdov rani model hipotetičkih neuronskih staza provođenja zadovoljstva i bola, koje je Frojd nacrtao i opisao u svom „Projektu naučne psihologije” (Frojd, 1895, str. 320, 324). Važno je napomenuti da su beta elementi nužno nesvesni, jer još uvek nisu psihički , ali ne zato što su bili izloženi potiskivanju ili nekoj drugoj odbrani iniciranoj konfliktom sa Superegom ili anksioznošću koja je izazvana željama ili strahovima od kojih se sastoje i njihovim značenjem. Nakon što se beta elementi transformišu u alfa elemente – tj., nakon što postanu psihički – oni tada mogu postići zasićenje značenja, steći simbolički status i povezati se sa drugim mentalnim elementima, kako bi formirali narativne deliće i asocijativne lance, itd. Oni tada stiču status reprezentacije i mogu se koristiti za formiranje misli i ideja koje se mogu dovesti u svesnost ili potisnuti u nesvesno zbog anksioznosti koju pobuđuju. Dakle, Bionova teorija o beta elementima i alfa funkciji je metapsihologija formiranja, strukturalizacije i rasta uma. ʼOʼ sadrži začetke buduće psihičke evolucije i rasta koji se pomaljaju kroz procese koji su inicijalno intersubjektivni (majčinsko sanjarenje, kontejner/kontejnirano) i zavise od prisustva facilitativnog objekta, koji pruža svoju sopstvenu alfa funkciju pacijentu ili novorođenčetu kako bi se formirao efektivniji „misleći par ” . Jednom kada se postigne alfa funkcija, ili putem asistencije drugog uma ili putem introjekcije majčinske alfa funkcije i „mislećeg para ” , neprekidni proces transformisanja beta elemenata u alfa elemente tada proizvodi „kontaktnu barijeru ” i potisnuto ili dinamsko nesvesno Frojda postaje moguće. Ovo je proces koji se odvija čitav život. Otud Bionova tvrdnja da je psihoanaliza istraživanje koje proširuje samu oblast koju nastoji da ispita. Isto tako, Bionovo priznanje da se alfa funkcija može obrnuti, pri čemu alfa elementi bivaju kanibalizovani, ispražnjeni poput mentalnih fekalija kako bi se iscrpeo
250
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online