Nazad na sadržaj
proces koji održava svaki pojedinac u odnosu, nije samo projekcija nesvesnog selfa i objektnih reprezentacija i interakcijskih šema u drugog, niti se ono formira nizom takvih recipročnih projekcija i introjekcija između dve osobe. Zapravo, kao što je ovde korišćeno, relaciono nesvesno je neprepoznata veza koja obavija svaki odnos i unosi izražavanje i ograničavanje partnerove subjektivnosti i individualnog nesvesnog u tu konkretnu relaciju. U ovom pogledu, relaciono nesvesno je koncept koji omogućava spajanje psihoanalitičke misli o intrapsihičkim i intersubjektivnim pojavama unutar teorijskog okvira koji sadrži perspektivu svakog pojedinca i objašnjava njihovu urođenu međupovezanost” (str. 72). III. Cb. Nesvesna Obrada: savremena perspektiva Self psihologije Self psihologija, još jedna moderna američka psihoanalitička teorija, prihvata postulat da je nesvesna umna aktivnost od ključnog značaja za psihoanalizu u Frojdovoj formulaciji dinamskog nesvesnog i, skorije, u prepoznavanju implicitnog (nesvesnog i ne-svesnog) učenja i pamćenja. Ovo poslednje je eksponencijalno proširilo oblast nesvesne obrade (Bostonska studijska grupa za proces promene, 2008; Klajman – Clyman , 1991; Foshejg, 2005; 2011a; Grigsbi – Grigsby i Hartlaub, 1994; Stern i saradnici, 1998; između ostalih). Nesvesna i svesna obrada – koja uključuje opažanje, kategorisanje, konsolidovanje memorije i učenja, regulisanje promenljivih prioriteta u motivaciji (namerama) i afektu i rešavanje konflikta – uvek nastaju istovremeno tokom naših budnih sati. Nesvesna obrada se nastavlja tokom spavanja u obliku REM i ne-REM sanjanja (Foshejg, 1997). Oblikovanje, kako svesne tako i nesvesne obrade, uvek je promenljivo, u zavisnosti od relacionih polja unutar kojih se pojavljuju. Kako se dobija pristup nesvesnoj obradi? Frojd je razvio metod slobodnog asociranja i okrenuo se snovima kao „kraljevskom putu u nesvesno” (1900, str. 608). Ego psiholozi su naglasili nesvesne komponente konflikta i odbrana koje se latentno pojavljuju u svesnim artikulacijama. U novije vreme, self psiholozi su proširili opseg slušanja tako da, pored konflikta, oni pažljivo slušaju kako bi uočili eksplicitno i implicitno, verbalno i neverbalno komuniciranje namera, značenja i proceduralnog znanja. Empatično slušanje je „jednostavno” usredsređeno na slušanje i razumevanje ovih komuniciranja iz unutrašnjosti pacijentovog referentnog okvira. „Empatija i prosuđivanje se prožimaju (Goldberg, 1999); pa ipak, nastoji se da se bude u doživljaju analizanda i da se zaključci i procene donose, koliko je moguće, iz iskustvenog sveta analizanda. Upotreba perspektive slušanja/doživljavanja koje je „ koncentrisano na drugog ” pomaže u usklađivanju sa obrascima interakcije, koji su tipično nesvesni (Foshejg, 2011b). Upotreba empatičnog slušanja ne umanjuje značaj nesvesne obrade . Nasuprot tome, kliničko iskustvo ukazuje da analitičarevo pažljivo slušanje iz empatične perspektive pojačava osećaj sigurnosti, jer deluje protiv destabilizujućeg uticaja analitičarevog nametanja sopstvenog ugla gledanja (mada ga, naravno, ne eliminiše). Naknadna umanjena potreba za zaštitom kod pacijenta povećava refleksivni prostor i olakšava pojavljivanje u svesnoj svesti nesvesnih
255
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online