Nazad na sadržaj
što je razvoj koji u idealnom slučaju dovodi do srećne artikulacije između Ns i Ps/Sv sistema. Ovu artikulaciju karakterišu kretanja otpora/saradnje koja su potpomognuta fleksibilnom, polupropustljivom granicom koja omogućava da potiskivanje ima čvrsto, ali ne previše rigidno, uporište. Frojd je potanko opisao ovu vezu otpora/saradnje bez objašnjenja o genezi ili građenju ove veze. Smatra se da je u ovom trenutku Vinikot dospeo u prvi plan, otkrivanjem prelaznosti u preispitivanju geneze testiranja realnosti. Od tada, ovo drugo je urezano u okvir paradoksalne veze između psihe i njenog okruženja. Prelazni procesi indukuju novi modalitet nesvesnog investiranja, koji spaja halucinatornu funkciju sa znacima realnosti. Kod prelaznosti, dovoljno dobar objekt je u isto vreme majka i nije majka. Prelaznost istovremeno spaja i razdvaja primarne i sekundarne procese. Upravo ovaj prelazni oblik nesvesnog funkcionisanja ili „rada” – kombinacija halucinatorne funkcije i testiranja realnosti – otvara put i objašnjava fleksibilnu razmenu između Ns i Ps–Sv sistema. U ovom kontekstu, potiskivanje postaje glavna odbrambena radnja, koja sprečava i olakšava (u prerušenom vraćanju potisnutog) protok psihičkog sadržaja. U slučajevima kada je rano okruženje bilo neadekvatno, umesto potiskivanja psiha se najviše oslanja na cepanje Ega kao odbrambenu radnju i situacija postaje čist otpor između Ns i Ps–Sv. Ovaj drugi tip psihičkog funkcionisanja se javlja kod ne-neurotičnih osoba. Čitav ovaj rad potvrđuje blisku vezu koju su savremene francuske teorije postulirale između nesvesnog i nagona. Detaljno ispitivanje „konstrukcije” nagona iz osnovnih fizioloških refleksa predstavlja važnu temu. Smatra se da je nagon promenljiv, neprestano u tranziciji, da prožima čitavu umnu aktivnost i da se iznova stvara u određenim intersubjektivnim doživljajima. Smatra se da rano negujuće okruženje ima presudnu ulogu u oblikovanju i evoluciji, kako sadržaja tako i procesa nesvesnih radnji kod pojedinca. Stoga, čak i u svojim najarhaičnijim manifestacijama, nesvesno nikada nije samo nesputana instinktivna energija, već je nagon koji je obeležen, i koji sadrži tragove najranije zavisnosti ljudskog bića od određenih odraslih drugih. Stoga je Olanjije (2001) pisala „da bi percepcije i senzorni doživljaji novorođenčeta, kao i njegova osećanja zadovoljstva i bola, postali fizički reprezentabilni ... od ključne je važnosti da [ih] majčinska psiha libidinalno investira” (str. XXI). Ona dalje ističe da je njen ugao gledanja sličan Bionovom konceptu majčinskog sanjarenja. Laplanš (1999, a, b, c) je uveo koncept „intromisije” za razliku od „implantacije”, kako bi opisao nasilni prenos nesvesne seksualnosti koja nije sputana potiskivanjem i sekundarnom elaboracijom odrasle osobe. Druga slična konceptualizacija, koja uzima u obzir kvalitet roditeljskog prisustva u konstruisanju nesvesnog, dolazi od Kristofa Dežura (2001). Kada negovatelj napadne proces mišljenja deteta, dolazi do remećenja kapaciteta za potiskivanje, tvrdi Dežur, što za posledicu ima ono što on naziva „ konfuzno ” (nepromišljeno) nesvesno , kojem nedostaje asocijativna i elaborativna generativnost potisnutog nesvesnog. Još jedno drugačije shvatanje veze između nesvesnog i repezentacije u skorije vreme dolazi od Skarfoana, analitičara iz frankofone Kanade (2016 a u štampi, 2016 b u štampi) koji je istakao da engleski jezik ima dve reči: svesnost (engl. consciousness ) i svest (engl. awareness ).
260
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online