Nazad na sadržaj
takvog, već o otkriću jednog sveta kojim vladaju potpuno različiti zakoni od onih koji upravljaju svesnim mišljenjem. Prema Mate-Blanku, Frojdova izvrsnost leži u otkriću upravo ovih zakona koji upravljaju ovim čudnim „Područjem nelogičnog” (Frojd, 1940a, str. 168). Analizirajući rad Mate-Blanka, Anri Re ( Henry Rey , 1976, str. 491) je primetio: „Mate-Blanko je izuzetno zainteresovan, i čini se da je to njegova prva oblast interesovanja, za tok razvoja koncepta nesvesnog kako u Frojdovim spisima, tako i među psihoanalitičarima. Od „nesvesnog”, kao živog aspekta ličnosti čijim aktivnostima upravljaju određeni zakoni, ovaj koncept je sveden na puku osobinu bivanja nesvesnim”. Kombinujući Frojdove koncepcije sa matematičkim pretpostavkama, Mate-Blanko je razvio koncept nesvesne logike (bi-logike) kojom vladaju dva principa: 1) Princip uopštavanja, koji objašnjava da, za razliku od logike svesnog sistema, logika nesvesnog ne uzima u obzir pojedince kao jedinke, već ih tretira kao članove stalno rastućih grupa (klasa, skupova). Pomeranje se javlja prema ovom principu. 2) Princip simetrije, koji zahteva da nesvesno uvek na isti način tretira lice/naličje svakog odnosa, kao da su uvek identični. Bezvremenost je posledica ovog drugog principa. Oba principa deluju uz kondenzaciju i nedostatak kontradikcije. On je naglašavao da je „područje nesvesnog” za Frojda bila istinska psihička stvarnost. U ovom području, um radi putem bi-logike, odnosno istovremenog funkcionisanja principa asimetrije, u smislu pojedinaca i njihovih razlika, koji je karakterističan za funkcije svakodnevne logike i naučnog razmišljanja, svesnost i Frojdov sekundarni proces, te princip simetrije koji upravlja Frojdovim primarnim procesom. Za Mate-Blanka, pomeranje je u osnovi projekcije, sublimacije, transfera, vraćanja potisnutog i podele objekata. Kada pojedinac koristi pomeranje, on prvobitni primitivni objekt i objekt na koji vrši pomeranje tretira kao elemente klase sa posebnim atributom, koji možda nije očigledan njegovom svesnom razmišljanju, ali jeste njegovom nesvesnom. Dakle, ako neko doživljava svog šefa kao opasnog oca, u smislu simboličke logike možemo reći da njegovo nesvesno tretira njegovog šefa i oca kao elemente jedne iste klase: nesvesno oni su identični. Bilo koja struktura ili sistem je jedan skup: klasa je skup svih pojedinaca koji poseduju atribute ili obeležja koja definišu klasu. Kada god je skup beskonačan, u smislu da brojanje njegovih elemenata ne može da se završi, tada deo postaje ekvivalentan celini: ovo se dešava u simetričnoj logici i u radu nesvesnog. Bi-logičke strukture Mate-Blanka stratifikuju celokupni opseg psihičkog života u slojeve koji su diferencirani po većem ili manjem prisustvu asimetrično-deljivih i simetrično-nedeljivih načina misaonog procesa. Ova konceptualizacija uključuje Frojdove kasnije radove o nepotisnutom nesvesnom čije „primitivne i iracionalne karakteristike” (1933, str. 75) obeležavaju rad Ida (1923a, 1926) i imaju iste atribute koji su ranije pripisani primarnom procesu i nesvesnom- kao-sistemu. Oslanjajući se na razvoj Frojdove misli o nesvesnom, Mate-Blanko je preformulisao – kroz prizmu matematičke logike – zakone nesvesnog i uporedio ih sa zakonima aristotelijanske naučne logike, usađenim u svesnu mentaciju (sekundarni proces). U svom ekstremu, simetrična logika
262
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online