Nazad na sadržaj
najdubljeg nivoa strukturalnog nepotisnutog nesvesnog čini nedeljiv simetričan način postojanja, kojeg odlikuju bezvremenost i besprostornost. U tom procesu, on se detaljno pozabavio problemom psihološkog prostora i multidimenzionalnosti, u kontekstu pojma objekta i unutrašnjeg sveta, prošlog, sadašnjeg i budućeg. Mate-Blanko je gledao na psihičke činjenice bezvremenosti i besprostornosti kao na izraz nesvesne logike, koja celinu čini jednakom bilo kojem od njenih delova i obrnuto. U istom maniru, u njegovoj ponovnoj analizi Frojdovog „Slučaja paranoje” (1911a), on je objasnio Frojdove kontraste između unutrašnjeg i spoljašnjeg i psihičke i fizičke stvarnosti u smislu njegovih koncepata bi-logike i infinitizacije (Mate-Blanko, 1988). U svom prikazu knjige „Nesvesno kao beskonačni skupovi: jedan esej o bi-logici”, Anri Re (1976) je dao klinički primer korisnosti Mate-Blankovih ideja za dublje razumevanje konstrukcije psihotične misli, opisujući Mate-Blankov primer shizofrene žene. Nakon što su joj izvadili krv iz ruke, žena koja je patila od deluzija se na momente žalila da su joj izvadili krv iz ruke, a na momente da su joj uzeli ruku. Ovo je bio izraz dobro poznatog shizofrenog načina razmišljanja, istovetnosti/ekvivalentnosti i potpune recipročnosti i zamenljivosti dela i celine. Druga knjiga Mate-Blanka: „Mišljenje, osećanje i postojanje” (1988) predstavlja dalji razvoj njegovih ideja o nesvesnom, njegovim zakonima i njihovoj primeni na psihoanalitički rad. Beskonačnost nesvesnog i pojam kombinacija , u različitim proporcijama asimetrične i simetrične misli koje odražavaju stratifikaciju slojeva između svesnog i najdubljih nesvesnih nivoa, otvara novi put ka razumevanju psihe. Najdublje nesvesno , za koje je Frojd rekao da će biti nedokučivo, sadrži samo simetriju , gde je sve jednako svemu drugome. Ovo čini apsolutan „nevidiljivi način”. Frojdov instinkt smrti se stoga može preformulisati u prestanak misli: ako je sve jednako svemu drugome, onda misao ne može postojati. Nasuprot tome, ako je u stanju apsolutne asimetrije sve različito od svega drugog, i nikakve veze niti asocijacije ne mogu da se naprave, a objekti su zatvoreni u kategoriju istovetnosti, ni misaoni proces ne može da se odvija. Mate-Blanko je izveo zaključak da psihički procesi mogu da nastanu samo kada su prisutni i asimetrični i simetrični misaoni procesi. Koncepti svesnog i nesvesnog su preformulisani u smislu bi-logike i stratifikacije uma. Ovo je odvelo Mate-Blanka do opsežnog istraživanja M. Klajn i njenog koncepta projektivne identifikacije, u smislu simetrične logike. Kroz ovu prizmu, projektivna identifikacija se posmatra kao bi-logički strukturirana manifestacija i simetričnog i nesimetričnog mišljenja. Ideje Mate-Blanka o simetrizaciji i infinitizaciji klinički je objasnio Erik Rejner ( Erick Rayner , 1981, 1995) koji je osnovao Londonsku grupu za bi-logiku. Razjašnjavajući i dalje razvijajući teorije Mate-Blanka o emocijama i nesvesnoj logici, on piše o simetrizaciji u sferi osećanja, gde subjekt i objekt teže da postanu nediferencirani ili reverzibilni, i gde afekti teže da se „infinitizuju”. Simetrizacija ne može da dozvoli bilo koju vrstu mentalnog razvoja, a očigledna posledica je proces infinitizacije, beskrajnog ponavljanja. Jedan primer infinitizacije simetrizacije mogao bi da bude slučaj erotskih impulsa koji se infinitizuju pod pritiskom jakih anksioznosti: muškarac koji menja žene jednu za drugom ili je istovremeno sa „skupom” žena u „ženskaroškom ludilu”, grozničavo zamenjujući novom,
263
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online