Nazad na sadržaj
IV. NESVESNO I INTERDISCIPLINARNE STUDIJE
IV. A. Nesvesno u neuronauci „ Istraživanja su pružila neoboriv dokaz da je mentalna aktivnost povezana sa funkcijom mozga, kao što nije ni sa jednim drugim organom. (...) Ovde postoji praznina koja se trenutno ne može ispuniti ” (Frojd, 1915c, str. 174). Šezdeset pet godina posle objavljivanja „Nesvesnog”, u kojem je Frojd naveo dva stuba psihoanalize: pretpostavku o nesvesnom mentalnom životu i postojanje dva principa mentalnog funkcionisanja, primarnog i sekundarnog procesa, psihoanalitičar, psiholog i neuronaučnik Hauard Ševrin je objavio sintezu svih istraživanja o podsvesnom u kojoj je tvrdio da je nesvesno neophodna pretpostavka celokupne psihologije (Ševrin i Dikmen, 1980). Prvi pokušaji u okviru eksperimentalne kognitivne psihologije i kognitivne neuronauke bili su ograničeni na usko područje percepcije. U međuvremenu je nastao ogroman broj istraživanja u brojnim oblastima: percepcija, memorija, emocije, motivacija, predrasude, zavisnost, raspoloženje i anksiozni poremećaji, Alchajmerova bolest, Parkinsonova bolest, autizam i zapostavljanje – u kojima su identifikovani (uglavnom deskriptivni) nesvesni/svesni faktori. Procvat istraživanja u oblastima osnovne i primenjene neuronauke koji je usledio, naročito u Severnoj Americi i Evropi, sa nastankom subspecijalnosti dinamske neuropsihologije (Lurija, 1966; 1973; Karen Kaplan-Solms i Mark Solms, 2000), razvojne dinamske neuronauke (Balberni – Balbernie , 2001; Šor – Schore , 2003; Sigel – Siegel , 1999, 2007), afektivne neuronauke (Panksep, 1999; Džonson, 2006), i dinamsko-kognitivne neuronauke (Ševrin, 1994; 1999; Vila, Brejkel – Brakel , Ševrin, Bazan, 2008), doveo je do ustanovljivanja interdisciplinarnog polja neuropsihoanalize, čiji je cilj „da proučava dinamsku prirodu uma i da identifikuje neuronske organizacije njegove nesvesne podstrukture” (Solms i Ternbul – Solms & Turnbull , 2011, str. 135). Važan glas podrške za multidisciplinarno istraživanje fenomena dinamskog nesvesnog došao je i od laureata Nobelove nagrade za fiziologiju memorije, Erika Kandela (1998, 1999). Kandel i Ševrin su se saglasili da u neuronaukama „dinamsko nesvesno”, koje podrazumeva konflikt oko seksualnih i agresivnih impulsa, uglavnom nije bilo predmet proučavanja. Značajnu konceptualnu zbrku između kognitivno orijentisanih neuronaučnika i psihoanalitičara unela je činjenica da su ono što je većina neuronaučnika nazivala „nesvesnim” bili zapravo predsvesni procesi, koji su samo latentno i deskriptivno nesvesni u psihoanalitičkoj terminologiji. Postojala su i druga nepodudaranja definicija, npr. upotreba reči ʼnagonʼ, ʼinstinktʼ, ʼkonfliktʼ itd., i metodološke podele, naročito u oblastima analoga koji se oslanjaju na neljudske subjekte i zaključke izvedene iz bihevioralnih posmatranja naspram internih reprezentacija i nesvesne fantazije. U isto vreme, neuronaučni pomaci u oblastima ranog razvoja mozga, neuroplastičnosti i neuropovezanosti, činilo se da pružaju potencijalnu potvrdu psihoanalitičke teorije ličnosti i njene kliničke metodologije.
269
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online