Nazad na sadržaj
relacione, implicitne ili enaktivne procedure i reprezentacije, nalazi se model razvoja koji je u skladu sa novijim nalazima u teorijama privrženosti, ranoj interakciji roditelj – novorođenče, i afektivnoj i kognitivnoj neuronauci. Treća važna tendencija u evropskim konceptualizacijama nesvesnog potiče iz teorije objektnih odnosa koja se fokusira na ulogu objekta u formiranju nesvesnog, shvaćenog kao proizvod internalizacije relacionih iskustava. Pretpostavlja se da je urođeni nagonski potencijal novorođenčeta oblikovan interakcijama sa okruženjem; nesvesni psihički procesi boje i preoblikuju ove interakcije same po sebi. Nesvesno se u ovoj tradiciji mišljenja strukturiše kroz kvalitet umne transformacije čulnih i emocionalnih doživljaja u primarnim odnosima. Inovativni koncepti prelaznog prostora između selfa i drugog i prelaznog objekta, utrli su put za revidiranje dijade objektnih odnosa sa zalaženjima u područja „trećeg”. Teorijski koncepti kao što su analitički treći, budni san i nemišljeno poznato, ukazuju na oblike nesvesnog znanja koji prevazilaze ideju dijade , istovremeno prožimajući idiom i celokupno biće pojedinca. U Severnoj Americi , u mnoštvu diskusija o funkcionisanju nesvesnog Ega, o nesvesnom procesu i obradi, o intrapsihičkom konfliktu i kompromisu, o ulozi objekta, subjekta i „drugog” u razvoju i u psihoanalitičkoj situaciji, o internalizaciji, reprezentaciji, simbolizaciji, odigravanjima, horizontalnim naslojavanjima i vertikalnim cepanjima, o ʼintersubjektivnostiʼ, neuropsihoanalizi i grupnom nesvesnom, može se uočiti nekoliko sledećih tendencija. Kod fokusiranja na proces , proučavanje nesvesnih procesa, obrade i struktura je odvojeno od nesvesnog sadržaja, pa ipak, sam proces se sve više shvata kao da ima i fluidnu i strukturnu dimenziju. Prepoznata je uloga objekta u formiranju i modulaciji nesvesnih sadržaja i procesa. Ovom novom pravcu je svojstveno ne toliko biološko gledište na „instinkt/nagon”. U isto vreme, savremena dinamska neuronauka i neuroanaliza podstakli su preispitivanje frojdijanskih metateorijskih postulata, budući da u centar pažnje vraćaju fiziologiju mozga i tela u pogledu nesvesnih procesa i sadržaja. Dominantna alternativa klasičnim teorijama na savremenoj američkoj psihoanalitičkoj sceni postala je grupa pristupa poznata pod zajedničkim nazivom relaciona psihoanaliza , koji na razne načine naglašavaju suštinski dijadnu, socijalnu, interakcijsku i interpersonalnu prirodu uma. Otud alternativni naziv ʼ dvopersonalno nesvesno ʼ, nesvesno kokreirano u intersubjektivnom polju. Tradicionalno udružena sa istraživanjima novorođenčadi i neuronaukama, čini se da se ova tendencija kretala od isključenja ka uključivanju dinamske međuigre u unutrašnji svet reprezentacija. Izvan relacione psihoanalize, savremena debata se ne vodi toliko o odnosnom doprinosu intrapsihičkih naspram relacionih faktora, koliko o artikulaciji i složenom međusobnom delovanju rane (a u analitičkoj situaciji sadašnje) objektove sposobnosti povezivanja-snevanja- simbolizovanja-facilitacije i subjektovog nesvesnog intrapsihičkog „odgovora” i reprezentacije.
280
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online