Nazad na sadržaj
II. POZADINA KOD FROJDA
Svi savremeni koncepti odigravanja imaju svoje korene u pojmovima koje je Frojd definisao. Od vremena Brojerovog lečenja Ane O. (Brojer, 1893) – prva diskusija opisana u psihoanalitičkoj literaturi – Frojd (1895) je bio zabrinut zbog postupaka koji su se odvijali u toku pacijentovog otkrivanja svojih problema analitičaru. Transfer (1905) je prvo takvo otkriće (slučaj Dora), gde se struktura fantazije pacijenta projektuje na analitičara. Iako ga je prvi put opisao u svojoj samoanalizi 1899. godine („Tumačenje snova”), 1910. godine Frojd je dao veću važnost Edipovom kompleksu, pokazujući kako se deca seksualno odnose prema roditeljima u obrascima koje onda ponavljaju u odraslom dobu, sada zajedno sa analitičarem kao zamenom za roditelja. Usledio je kontratransfer (1910), koji je ukazivao na „pacijentov uticaj na analitičareva nesvesna osećanja” (1910, str. 144). Sledeći je bioʼacting outʼ (1914, iako ga je Frojd pomenuo i ranije, videvši kako je Dora prerano prekinula terapiju, kao osvetu Frojdu, u zamenu za kažnjavajuće osećaje koje je imala prema Gospodinu K.). Dalja podloga savremenog pojma ’odigravanje’ nastala je njegovim uvažavanjem značaja kompulzivnih ponavljanja (1914). Ovaj koncept je opisao kako se traumatsko iskustvo nesvesno ponavlja u lečenju i u životu. Frojd je napisao: „Pacijent ih reprodukuje ne kao sećanje, već kao delo; ponavlja, naravno, ne znajući da to ponavlja... ne može pobeći od ove prisile na ponavljanje; konačno, shvatamo da je to njegov način sećanja...”(1914, str. 150) Godine 1923. razvoj strukturalne teorije doveo je do fokusiranja na odbrambene mehanizme i njihov odnos prema Egu. Odbrane koje bi mogle postati središnje u konceptu odigravanja bile su projekcija, introjekcija i ponovo projekcija. Ukratko, trenutni koncepti odigravanja sadrže, mada, naravno, i više od toga, mnogo frojdijanskih koncepata.
III. RAZVOJ KONCEPTA
Glagol „odigrati” povezan je sa glagolom „glumiti”, a jedno od značenja pojma glumiti je igrati dramatičnu ili pozorišnu ulogu. Izraz „odigrati”, zajedno sa pripadajućom imenicom odigravanje, pronalazi se, mada neprecizno, u ranoj i savremenoj psihoanalitičkoj literaturi, a odnosi se na dramatičnu eksternalizaciju pacijentovog unutrašnjeg sveta, bilo u seansi, bilo u svakodnevnom životu. Izraz reodigravanje ima isto značenje. U svom seminarskom radu „O kontratransfernom odigravanju”, Džejkobs (1986) opisuje odigravanje kao situacije u kojima je analitičar iznenađen vlastitim naizgled neadekvatnim kontratransfernim ponašanjem. Kasnije, analitičar može uočiti veze između svog ponašanja,
309
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online