Nazad na sadržaj
Takvo analitičko polje je mesto/vreme koje uključuje dve osobe (analitičara i pacijenta) koje učestvuju u istom dinamičnom procesu, onom u kojem nijedan član dijade nije razumljiv bez pozivanja na drugog. Oboje čine strukturu nazvanu nesvesna fantazija dijade koja prevazilazi zbir aspekata svakog učesnika. U tom kontekstu, Baranžeovi su opisali proizvod polja nazvan bastioni . Oni se javljaju kada delovi pacijenta i delovi analitičara postaju isprepleteni, zahvaćeni u odbrambenu strukturu. Bastion se može pojaviti kao statično strano telo, dok se čini da proces analize i dalje teče, ili preuzima čitavo polje, postajući patološki. Ideja bastiona bliska je ideji hroničnog odigravanja (Kasorla, 2005). Zahvaljujući tim razvojima, latinoamerička psihoanalitička kultura brzo je usvojila koncept odigravanja. Konceptualno pojašnjenje je dodatno olakšano doprinosom savremenih latinoameričkih istraživanja o procesima simbolizacije (Kasorla, 2001, 2005, 2009; Sančez Griljo – Sanchez Grillo , 2004; Sapisočin, 2007, 2013; Gus, 2007; Paz, 2007; Borenstejn, 2009; Roša, 2009; Šrek – Schreck , 2011).
IV. SAVREMENI RAZVOJ I KORIŠĆENJE KONCEPTA U AMERICI I EVROPI
IV. A. Latinska Amerika: razvoj i klinička važnost Kliničke situacije poput odigravanja, opisanih u literaturi, generalno ukazuju na neku akciju ili neočekivano ponašanje zbog čega analitičar oseća da je izgubio analitičku funkciju. Na primer, mogao bi se iznenaditi kada shvati da se ponašao ironično, agresivno ili zavodljivo. Ili je mogao primetiti da nije zainteresovan ili je završio seansu pre zakazanog roka ili je produžio. Možda shvata da je postao previše fasciniran pacijentovim zanimljivim pričama ili da se svađa sa pacijentom. U tim slučajevima primećuje da mu je analitička sposobnost oslabljena, pa oseća stid i krivicu. Kasnije analitičar može shvatiti da se identifikuje sa aspektima koje pacijent projektuje. Konkretno, ove pojave treba nazvati akutnim odigravanjem (Kasorla, 2001). Ponekad je ponašanje analitičara očiglednije od ponašanja pacijenta. Izraz kontratransferno odigravanje koristi se za označavanje ponašanja analitičara. Kasorla (2005, 2008, 2012, 2013), proučavajući granične strukture, pokazuje da je pre akutnog odigravanja analitička dijada već uspostavila dugotrajno, produženo, dvostruko saučesništvo, u kojem su pacijent i analitičar postali neselektivni jedan prema drugom. Takve simbiotičke dijade pokazuju ponašanje slično onom u pozorišnim predstavama ili oponašanju (Sapisočin, 2013), a takvo ponašanje se naziva hroničnim odigravanjem . Nijedan član dijade ne shvata šta se dešava i kada to urade, to je ubrzo nakon pojave i realizacije akutnog odigravanja.
313
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online