Nazad na sadržaj
Proučavanje niza: hronično odigravanje (neopaženo) -> akutno odigravanje (opaženo) -> realizacija hroničnog odigravanja koje se dogodilo – pruža opis načina prirodne istorije analitičkog procesa, kada neko radi u oblastima u kojima je proces simbolizacije oslabljen. Kliničke činjenice otkrivaju odbrambene organizacije koje izbegavaju da percipiraju trijadnu stvarnost, već ih doživljavaju kao traumatičnu. Kliničko iskustvo pokazuje sledeću povezanost: Faza 1: Analitičar zna da se bavi pacijentom kojem je teško pristupiti i koji napada analitički proces i podređuje mu se. Ipak, sigurno je da će se uz strpljenje i upornost razumeti poteškoće. Trenutak M: U datom trenutku analitičar iznenađuje sebe intervenišući ili čineći delo, obično impulsivno, koje ga sramoti, tera da se oseća krivim i ostavlja mu utisak da je izgubio analitičku sposobnost. Boji se da je učinio neku štetu svom pacijentu i zamišlja predstojeće komplikacije. Faza 2. Analitičar, suočavajući se sa svojim negativnim osećanjima, primećuje posledice svog ponašanja. Na njegovo iznenađenje, analitički proces postaje produktivniji i simbolička mreža misli se širi. Razumevanje trenutka M jača analitičku vezu i pacijent je povezuje sa prethodnim traumatičnim situacijama kroz koje se prolazi. Dalja ispitivanja opisanih činjenica dovode analitičara do saznanja da je u prvoj fazi bio uključen u dugotrajno saučesništvo sa svojim pacijentom (hronično odigravanje) u određenim oblastima funkcionisanja analitičke dijade, koje nije primetio. Sled događaja sada je identifikovan, naizmenično se kreću između sadomazohističkih scenarija i međusobne idealizacije. Analitičar i pacijent međusobno se kontrolišu i postaju nastavak jedan drugog. Analizirajući trenutak M analitičar shvata da je u stvari izgubio analitički kapacitet ne u ovom trenutku, već ranije, tokom faze 1. Trenutak M je u stvari pokazatelj da se ta sposobnost povratila. Na primer, pretpostavljena agresija analitičara poništila je mazohističku vezu ili odnos međusobne idealizacije koji je blokirao analitički proces (Faza 1). Trenutak M otkrio je akutno odigravanje, koje je poništilo ranije hronično odigravanje, u istom trenutku kad je postalo vidljivo. Zato je akutno odigravanje pokazalo traumu pri dolasku u kontakt sa trijadnom stvarnošću. Ponekad, pre jasne percepcije akutnog odigravanja, takav trenutni kontakt sa trijadnim odnosom može biti obeležen skoro neprimetnim akutnim „mikroodigravanjima”, kada odbrambena organizacija odmah kruži nazad na hronično odigravanje (Kasorla, 2008). Tokom neopaženih hroničnih odigravanja, analitičar uporno nastavlja da radi, iako može smatrati da nije dovoljno produktivan. Uprkos tome, u paralelnim oblastima, njegov rad implicitno nastavlja da daje značenje traumatičnim rupama u simboličkoj mreži. Odbrambena organizacija postepeno se uklanja, iako to možda nije očigledno na analitičkom polju. Akutno odigravanje, odnosno iznenadna percepcija trijadne stvarnosti, javlja se kada dođe do dovoljnog obnavljanja simboličke mreže. Analitička dijada oseća da će razdvajanje između sebe i objekta biti podnošljivo. Ovo odvajanje, dakle, može se smatrati ublaženom traumom. Akutno odigravanje je, dakle, mešavina
314
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online