Nazad na sadržaj
koja uključuje i traumatično afektivno pražnjenje i simbolizaciju traume, ovde i sada, tokom analitičkog procesa. Kad analitičar uoči odigravanje i na Nachtraglichkeit (naknadni) način ga ponovo odredi, simbolička mreža se dalje širi. Ovo širenje omogućava stvaranje novih asocijacija, povezanih sa traumatičnim efektima koji se prorađuju, stimulišući tako analitičareve konstrukcije (Faza 2). Kad pacijent unese, uglavnom simboličke, aspekte u analitičko polje, komunicirajući projektivnim identifikacijama, između pacijenta i analitičara formira se trenutna dvosmerna povezanost. Potom je analitičar uklanja transfernim tumačenjima. Analogno ovome, ove trenutne povezanosti mogu se nazvati normalnim odigravanjem. Kasorla (2008, 2013) je razmatrao ove kliničke aspekte koristeći Bionovu teoriju mišljenja i predložio da hronično odigravanje čine situacije u kojima oba člana analitičke dijade nemaju predstavu o emocionalnim iskustvima koja se dešavaju u analitičkom polju. Opisao je hronično odigravanje kao nedokučivo (nedosanjano)-udvoje. S druge strane, akutno odigravanje, koje poništava hronično odigravanje, predstavlja mešavinu pražnjenja i nedokučivosti koji se manifestuju ovde i sada u analitičkom polju. Sposobnost da simbolizuje proizvod je implicitne alfa funkcije koju analitičar koristi tokom hroničnog odigravanja. IV. B. Severnoamerički razvoj i klinička relevantnost Kao što latinoamerički autori naglašavaju važnost koncepta za bolje razumevanje analitičke tehnike kod dece i adolescenata (Sančez Griljo, 2004; Roša, 2009; Borenstejn, 2009), u Severnoj Americi, takođe, analitičari dece i adolescenata razvijaju i koriste koncept u kliničkom radu i teoriji. Džudit Kjuzd, podstaknuta radom (iz 1986) Teodora Džejkobsa sa odraslima na proširenju kontratransfera koji uključuje odigravanje, pisala je o produktivnoj primeni Selfa u praćenju analitičarevih sopstvenih reakcija u radu s mladima. Kjuzd (1991, 1992) je ponudila detaljne kliničke primere svog rada sa decom, adolescentima i mladim odraslim osobama. Godine 2003, Kjuzd je široko definisala odigravanje: „Kad pacijentovo ponašanje ili reči podstiču nesvesni konflikt kod analitičara, što vodi interakciji koja ima nesvesno značenje za oboje, to je odigravanje. Suprotno tome, odigravanje se dešava kada ponašanje ili reči analitičara podstiču nesvesni konflikt kod pacijenta, a uzrokovano je interakcijom nesvesnih značenja za oboje. Odigravanja se dešavaju neprestano u analizama i izvan naših kancelarija... Neke od najznačajnijih... događaju se... kada je ponašanje analitičara odstupilo od svesne namere, podstaknuto nesvesnim uzrocima i ʼoseća se pogrešnoʼ kada kritički preispituje...” (Kjuzd, 2003, str. 678).
315
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online