Nazad na sadržaj
(2002) opširno pišu o konceptu koji se odnosi na odigravanje, u „L’expérience agie partagée” („podeljeno odglumljeno iskustvo”), a koji naglašava vrednost „zajedničkog nesvesnog interpsihičkog delovanja”. Na to se može gledati kao na predsimboličku pripremnu fazu, tokom koje pacijent može da napravi „simbolični skok” ka oporavku simbolizacije, kako bi kasnije interpretacije mogle da se dožive kao smislene. Razvoj koncepta kontratransfera među evropskim analitičarima, podrazumeva opise neadekvatnih reakcija analitičara na pritisak pacijentovog transfera. Koncept projektivne identifikacije omogućava razumevanje dinamike ovih procesa. Sandler, sa svojim doprinosom osećanja za ulogu i Beti Džozef, s produbljivanjem odnosa pacijent – analitičar sa konceptom „totalne transferne situacije”, neki su od autora koji opisuju pojave bliske odigravanju. Stajner pojašnjava odnos između kontratransfera i odigravanja: „Mislim o emocionalnoj i intelektualnoj dostupnosti kao kontratransferu, a o transformaciji u akciju kao odigravanju.” (Stajner, 2006b, str. 326) U Evropi, kao i u Americi, većina analitičara smatra da su odigravanja neizbežna, kao što je to nekada bio slučaj sa transferom i kontratransferom. Međutim, suprotno mnoštvu mišljenja u Americi o korisnosti, poželjnosti i načinu rada sa odigravanjem, većina evropskih analitičara vidi odigravanje kao suštinski neuspeh analitičara da kontejnira analitičke funkcije, smatrajući njihovu pojavu korisnom samo ako i kada ih analitičar postane svestan, sposoban da ih interpretira i prorađuje kroz analitički proces. Žiboova (2014) ’empatija odigravanja’, De Markijeva (2000) i Zanokova (2006) ’senzorna empatija’, kao i ’zajedno odigrano iskustvo’ Godfren-Aber i Abera (2002), primeri su koncepata u vezi sa odigravanjem, s naglaskom na pristup i analitički rad sa preverbalnim, prereprezentovanim i presimboliziranim podacima. Iako nisu glavni tok, oni obogaćuju evropski i globalni dijalog o odigravanju i bliskim pojavama.
V. ZAKLJUČAK
Kada analitička dijada postane dramatično destabilizovana (akutno odigravanje), to može ukazivati na to da je prethodno hronično odigravanje poništeno i da je sada aktivno u analizi. Analitičar treba da postane svestan ovog stanja, pokuša da razume i zatim protumači šta se dogodilo. Analitičko polje može biti uništeno ako se to zanemari ili se vrati hronično odigravanje. Pored toga, analitičar može da identifikuje dalje aspekte hroničnih i potencijalnih akutnih odigravanja tako što će pogledati „drugi put”, kada materijal napiše, preispita ili razgovara sa drugim analitičarima. Odigravanja imaju potencijalno značajna razvojna i dinamička značenja. Slušanje, rad sa odigravanjem, razumevanje i tumačenje odigravanja mogu umanjiti učestalost nesimbolizovanog
319
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online