Nazad na sadržaj
da termin ʼEgoʼ često označava aktivnu ulogu u razvoju deteta, kao što je objašnjeno u „Našem svetu odraslih”: „Kako sam u svetlu mog psihoanalitičkog rada sa decom uvidela, introjekcija i projekcija od početka postnatalnog života funkcionišu kao neke od najranijih aktivnosti Ega, koji po mom mišljenju deluje od rođenja pa nadalje” (Klajn, 1959/1984, str. 250). Termin ʼSelfʼ, s druge strane, češće je korišćen da se opišu objektni odnosi, npr. u opisu paranoidnih i depresivno- shizoidnih pozicija i uopšteno, kada M. Klajn govori o ulozi ranih odnosa u razvoju psihe novorođenčeta. Konačno, Self dobija mesto u njenoj teoriji projektivne identifikacije tokom shizo- paranoidne pozicije, kojom vladaju anksioznosti oko selfa. U „Zavisti i zahvalnosti”, istražujući procese cepanja koji potpomažu paranoidno-shizoidnu (na engleskom) poziciju, Klajnova razdvaja snažan Ego sposoban da se identifikuje sa jednim objektom i slab Ego koji podleže neselektivnoj identifikaciji sa mnogo objekata. Ona navodi, „...potpuna identifikacija sa dobrim objektom ide uz osećaj selfa da poseduje sopstvenu dobrotu. Kada stvari krenu po zlu, preterana projektivna identifikacija, kojom se otcepljeni delovi selfa projektuju u objekt, dovodi do jake konfuzije između selfa i objekta, koji takođe počinje da simbolizuje self” (Klajn, 1975, str. 192).
IV. DALJI, GLOBALNO UTICAJNI RAZVOJI KONCEPTA: BRITANSKA NEZAVISNA ŠKOLA OBJEKTNIH ODNOSA I POSTFROJDIJANSKA STRUKTURALNA TEORIJA
Uopšteno gledano, koncept Selfa dobija eksplicitniju artikulaciju ponajviše u postfrojdijanskoj psihoanalizi. U Evropi, gledište je da koncept Selfa prvenstveno potiče iz konceptualizacije Britanske nezavisne škole teorija objektnih odnosa. U Severnoj Americi, gde se razne konceptualizacije selfa i objektnih odnosa smatraju aspektom svih psihoanalitičkih konceptualizacija, sledeći korak u razvoju koncepta Selfa javlja se u postfrojdijanskim razvojima Strukturalne teorije/Ego psihologije. Na oba kontinenta, istovremeni razvoji povezani sa raznoliko konceptualizovanim studijama opservacije dece, istraživanjima novorođenčadi i psihoanalizom dece i adolescenata smatraju se relevantnim, baš kao i dinamičan rad sa ozbiljnim patologijama. O njima će biti više reči u poglavljima ispod, budući da se one tiču određenih autora (Jakobson, Maler i drugi), u poglavlju o psihoanalizi dece i adolescenata, gde njihov uticaj dolazi do izražaja u kontekstu daljih i savremenih razvoja u Evropi.
338
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online