Nazad na sadržaj
self koncept nije moguć sve dok dete ne izađe iz simbiotske orbite, uz postepeno rađanje procesa separacije – individuacije” (Blum, 1982, str. 971). Njegov koncept obuhvata razvojnu sintezu ʼrecipročnog dijalogaʼ Renea Spica (1965), Vinikotovog ʼprelaznog objektaʼ (1965) i Pijažeove (1951) ʼtrajnosti objektaʼ, utkane u šablon ʼseparacije – individuacijeʼ M. Maler, i predstavlja kompleksan prikaz progresivno-regresivnih promena unutar matrice objektnih odnosa i osnovnih konflikata, što dovodi do nastanka kohezivne self reprezentacije i relativno trajnog osećaja selfa, tek nakon razvoja konstantnosti selfa i objekta u trećoj godini života.
V. DALJI I SAVREMENI RAZVOJI U SEVERNOJ AMERICI
V. A. Integrativni modeli
Oto F. Kernberg Od 1970-ih, Oto F. Kernberg razvija verziju teorije objektnih odnosa u okviru strukturalne teorije/Ego psihologije. U njegovom pristupu, ʼself objekt-afekt jediniceʼ (Kernberg, 1977) su primarne odrednice opštih struktura uma (tj. Id, Ego, Superego). U Kernbergovom modelu (1982, 2004, 2012, 2013, 2014, 2015), ʼnadređeniʼ self predstavlja zbir delimičnih i postepeno kompletnijih self reprezentacija. Njegova psihoanalitička teorija objektnih odnosa integriše neurobiološku aktivaciju afektivnih sistema, diferencijaciju selfa od drugih, razvoj teorije o umu i empatiji, evoluciju self strukture i razvoj procesa mentalizacije. U svom radu „Self, Ego, afekti i nagoni” (Kernberg, 1982), Kernberg pojašnjava svoja stanovišta o razvoju i formiranju strukture i predlaže modifikaciju dvojne teorije nagona. On već ovde predlaže da zadrži termin ʼselfʼ za zbir self reprezentacija u bliskoj vezi sa zbirom objektnih reprezentacija. Definišući self kao intrapsihičku strukturu koja potiče od Ega (ʼIchʼ/Ja) u koji je i usađena, Kernberg ostaje blizak Frojdovom implicitnom insistiranju na tome da su self i Ego (ʼIchʼ/Ja) neraskidivo povezani. Ovaj model postulira da je self okružen kako libidinalnim tako i agresivnim nagonskim derivatima, integrisanim u kontekstu njihovih sastavnih self reprezentacija. Preispitujući Frojdovu upotrebu pojmova ʼTriebʼ (nagon) i ʼInstinktʼ (instinkt), on zaključuje da je „Frojd preferirao pojam Trieb , koji je najbolje prevesti kao „nagon”, upravo zato što je za nagone smatrao da su relativno stalni psihički motivacioni sistemi na granici između fizičkog i mentalnog, za razliku od instinkata, koje je smatrao neredovnim, rigidnim, urođenim bihevioralnim dispozicijama” (Kernberg, 1982, str. 909, kurziv kao u originalu). Međutim, u Strejčijevom Standardnom izdanju, ʼTriebʼ (nagon) se dosledno prevodi kao instinkt. Baveći se razvojem najranijih reprezentacija selfa i objekata, što je relevantno za razvoj selfa, Kernberg integriše
350
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online