Nazad na sadržaj
status (Kohut, 1984). Funkcije povezane sa alter egom uključuju doživljaj zajedničke veze sa drugima, koja može dovesti do osećanja srodstva sa drugima, tako da se ništa ljudsko ne čini strano. Doživljaj sopstvene netaknutosti pruža osećaj blagostanja i celovitosti bez kojih se osećamo dehumanizovani. „U normalnom razvoju, kapacitet roditelja da služe kao efikasni self objekti obezbeđuje uslove koji omogućavaju novorođenčetu da postepeno internalizuje funkcije koje su oni vršili. Ovi uslovi, koji uključuju empatičnu responzivnost ublaženu optimalnom frustracijom, pružaju novorođenčetu dovoljno vremena i resursa da stvori kohezivni osećaj selfa koji je sposoban da savlada individuaciju” (Glasman, 1988, str. 26). Selfobjektne funkcije nisu urođene psihološke funkcije. Budnost selfa stvara želju da drugi funkcionišu tako da ispunjavaju potrebe. Funkcionalni self objekti pružaju skup iskustava koji dovode do doživljaja kohezije i stabilnosti. Svesna budnost self objekata je generalno odsutna. Kakva god da je narcisistička rana, neublažena selfobjektnim funkcijama, doživljava se kao povreda selfa. Kada self objekti ne uspevaju da funkcionišu tako da ispunjavaju potrebe, to može dovesti do poremećaja i fragmentacije. U Kohutovoj (1982) teoriji selfa, empatija je način posmatranja i kanal kojim se pružaju selfobjektne funkcije ogledanja, idealizacije i blizanaštva. Sa doživljajem empatije, osoba razvija osećaj kohezije selfa. Ove ideje predstavljaju dalju razradu i proširenje njegove ranije misli: „Empatija, prepoznavanje selfa u drugome, neophodno je sredstvo posmatranja, bez kojeg široka prostranstva ljudskog života, uključujući ponašanje čoveka u društvenom polju, ostaju neshvatljiva. Empatija, širenje selfa tako da uključi drugoga, čini snažnu psihološku vezu između pojedinaca. Takođe, empatija je psihosocijalni element bez kojeg ljudski život kakav znamo i negujemo ne bi mogao biti održiv.” (Kohut, 1975, str. 355). Emocionalno prilagođen i empatičan negovatelj pruža selfobjektne funkcije koje ispunjavaju detetove potrebe za afirmacijom, divljenjem i povezanošću sa drugima. Prema Kohutovom mišljenju, narcisistička patologija nastaje usled empatičnih neuspeha u ogledanju i idealizaciji, koji lišavaju self pouzdanih, kohezivnih izvora narcisizma. Ovo rezultira nemogućnošću održavanja i regulisanja samopoštovanja na normalnim nivoima i uzrokuje deficite, izobličavanja ili slabosti u osećaju selfa (Kohut, 1977; Goldberg, 1978). Sveukupno, Kohutov rad predstavlja veliku prekretnicu u teoriji, kako narcisizma, tako i koncepta selfa. Nakon njegove smrti, Self psihologija se razvila u nekoliko pravaca. U okviru ʼtradicionalneʼ kohutijanske self psihologije, Pol Ornstajn (1990, 1993) i Ana Ornstajn (Ornstajn i Ornstajn, 1980, 1985) su dalje razrađivali ulogu empatije, self objekt transfere, narcisistički bes u interpretativnom procesu u vezi sa terapeutskim delovanjem i strah pacijenta od ponavljanja traumatskih self objekt razočaranja, kao i nadu u novi početak u tretmanu. Arnold Goldberg (1995, 1999) je primenjivao koncept vertikalnog cepanja izazvanog poricanjem, na
356
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online