Nazad na sadržaj
VI. DALJI I SAVREMENI RAZVOJI KONCEPTA SELFA, SPECIFIČNI ZA EVROPU
VI. A. Savremeni doprinos britanskih objektnih odnosa Kristofer Bolas je opsežno pisao o konceptu selfa, njegovom poreklu, oblikovanju i osećaju selfa. Na njega je uticao Vinikotov koncept „istinskog selfa” koga je razradio na jedinstven način. U svojim radovima u ovoj oblasti, on se često poziva na književnost, poeziju i umetnost. U Silama sudbine (1989) Bolas piše: „Kada je Vinikot uveo termin ʼistinski selfʼ da označi nasleđeni potencijal koji je svoj izraz našao u spontanoj radnji, mislim da je konceptualizovao karakteristiku analitičkog odnosa (i života) koja do tada nije bila teorijski definisana... Vinikotova teorija istinskog selfa je, po mom mišljenju, upravo takav koncept, pomoću koga možemo da opišemo nešto što znamo o analizi, ali do sada nismo mogli da promislimo” (str. 8). U svojim radovima Bolas razrađuje i doteruje sopstveno mišljenje o istinskom selfu, koji postepeno zamenjuje terminom „idiom”. On to čini delimično, jer smatra da „preterana upotreba termina … [dovodi do gubitka] smislenosti kroz ritualno ponavljanje, obezvređujući nepomišljen potencijal bilo koje reči” (1992, str. 64), ali i zato što želi da nađe sopstveni put u ovoj neuhvatljivoj oblasti. U poglavlju „Višestruka funkcija psihoanalitičara” ( Sile sudbine , 1989), on piše: „Istinski self ne može biti u potpunosti opisan. On je manje nalik izražavanju značenja kroz reči koje čoveku dozvoljavaju da izoluje jedinicu značenja kao u lokaciji označitelja, koliko je sličan kretanju simfonijske muzike... Svaki pojedinac je jedinstven, a istinski self je idiom organizacije koji traži svoj lični svet kroz upotrebu objekta... oblikovanje života je poput estetike: oblik otkriven sopstvenim načinom postojanja.” (1989, str. 109-10) U poglavlju „Transformacioni objekt”, u knjizi „Senka objekta: Psihoanaliza nepomišljenog poznatog” (1987), Bolas istražuje početke novorođenčetove razrade ove individualne estetike, nečega što je fundamentalno zavisno od olakšavajuće rane okoline. Ako majka ne odgovori osećajno na spontani gest novorođenčeta, njegovi rani idiomatski izrazi biće blokirani i zamenjeni lažnim adaptacijama. Ali ako je ona prilagođena pomaljajućem selfu novorođenčeta, ona će imati kapacitet, kroz suptilne svesne i nesvesne interakcije sa svojom bebom, da odgovori na komunikaciju istinskog selfa novorođenčeta. U „Senci objekta” on ostaje blizak Vinikotovom opisu istinskog selfa kao „istorijskog jezgra instinktivnih i Ego dispozicija novorođenčeta” (Bolas, 1987, str. 51), „srži selfa” (str. 208) i – povezujući istinski self sa Frojdovim konceptom primarne represije – „one nasleđene dispozicije
360
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online