Nazad na sadržaj
ʼenigmatska porukaʼ od drugog (Laplanš, 1997, Gamelgor, 2003, str.107).
VI. D. Self u psihoanalizi dece i adolescenata Premda su brojni doprinosi severnoameričkih i evropskih autora eksplicitno ili implicitno razvojni, u Evropi posebno, psihoanalize dece i adolescenata koje se neposredno oslanjaju na neke aspekte istraživanja i teorijskih postavki Margaret Maler i Danijela Sterna, često su smatrane posebnom kategorijom koja pruža dalje razjašnjenje teorija o Selfu. Uzajamno, klinička teorija i klinički rad analitičara dece i adolescenata pružaju dodatni podsticaj za opštu evoluciju koncepta, kao i inspiraciju za dalje empirijske studije i interdisciplinarna istraživanja koja mogu biti značajna za kliničke konceptualizacije primenljive na sve starosne kategorije. VI. Da. Pozadina studija o novorođenčadi u Severnoj Americi i Evropi Studije Renea Spica (1945, 1965, 1972) o dugoročnoj razdvojenosti hospitalizovane novorođene dece od majki imale su veliki uticaj na teoriju separacije – individuacije Margaret Maler. Značajno je i da je on prvi naglasio ključni značaj privrženog ʼholdingaʼ negovatelja, koji podstiče bogatu taktilnu afektivnu neverbalnu komunikaciju između novorođenčadi i njihovih negovatelja. Ova tradicija nastavljena je sa Malerovom (Maler, Pajn, Bergman, 1975), u okviru Ego psihologije/strukturalne teorije, kao i sa Bibijevim istraživanjima o self i interaktivnoj regulaciji kod novorođenčadi (Bibi i Lakmen, 2002; Bibi, 2004a,b), i Bostonskom studijskom grupom za proces promene (engl. The Boston Change Process Study Group , Stern, Sander, Nejhum i dr., 1998), u okviru teorija o Selfu i relacionih teorija. Sledeći Boulbija (1969) u Engleskoj, Ejnsvort (Ejnsvort, Blehar, Voters i Vol, 1978) je u SAD razvila savremenu teoriju vezivanja, koja vezivanje definiše kao afektivnu vezu novorođenčeta i negovatelja (Blum, 2004), i kao bihevioralnu analogiju internalizovanih objektnih odnosa pod uticajem ranog odnosa majke i novorođenčeta (Dajmond i Blat, 2007). Napred navedene i uporedne studije na polju istraživanja novorođenčadi i vezivanja u Evropi (D. N. Stern, 1985; Trevarten, 2001; Fonađi, Gergelji, Džurist & Target, 2002; Amaniti & Trentini, 2009; Kortina & Lioti, 2010) dosledno podržavaju viđenje ličnosti koja je organizovana u smislu ʼselfa-sa-drugimʼ, gde je interakcija između dva subjekta neophodan uslov za psihički razvoj kao i za psihološko izlečenje (Videti takođe i posebna poglavlja TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA i INTERSUBJEKTIVNOST). Razvojni neuronaučnici predlažu da može postojati ʼvirtuelni drugiʼ u mozgu čiji obrisi bivaju popunjeni iskustvom (Broten, 2011). Sistemi neuronskih ogledala (Galeze, Igl i Migone, 2007) smatraju se mogućim elementom u ovoj urođenoj ʼinterpersonalnostiʼ. Neuroanalitičke
367
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online