Nazad na sadržaj
studije o strukturama i aktivnostima desnog dela mozga koje su uključene u nesvesne procese ʼimplicitnog selfaʼ, Alana Šora (2011), takođe su značajne u ovom pogledu.
VI. Db. Maler i Stern: Integracija istraživanja i teorije Margaret Maler Uticaj Margaret Maler, emigrantkinje iz rodnog Beča u Njujork, u kojem je živela i radila većinu svog odraslog života, jasno je primetan na oba kontinenta, kako u Severnoj Americi tako i u Evropi. Njena teorija separacije i individuacije nastala je iz njenog opsežnog rada i studija o deci sa ozbiljnim patologijama autizma i ʼsimbiotske psihozeʼ. Od direktnog značaja za analitički rad sa decom jeste njen koncept o simbiotskom poreklu ljudskog postojanja, gde se self pomalja kroz komplementarne procese separacije i individuacije, koji strukturišu internalizovane self reprezentacije, odvojene od internih objektnih reprezentacija. Faze i podfaze procesa separacije – individuacije uključuju preseparacioni autizam i simbiozu, kao i podfaze separacije – individuacije: diferencijaciju/ʼizleganjeʼ; uvežbavanje, zbližavanje, i ʼna putu ka konstantnosti objektaʼ. (Za detaljnije objašnjenje, videti poglavlje IV.B iznad.) Danijel N. Stern Severnoamerički analitičar po profesiji, aktivan kako u Severnoj Americi tako i u Evropi, Stern (1985) je razradio model razvoja selfa tako što je integrisao uvide iz istraživanja novorođenčadi sa psihoanalitičkom teorijom. Na rođenju, novorođenče doživljava svet kao salvu naizgled nepovezanih senzornih stimulusa, koje ono postepeno uči da „sjedini”, koristeći znakove kao što su „hedonski ton” (emocionalni kvalitet), kao i vremenske i obrasce intenziteta između stimulusa. Ovaj proces integrisanja i organizovanja iskustva, nazvan pomaljajući osećaj Selfa, traje do uzrasta od oko dva meseca. On služi kao osnov za sposobnost deteta da uči i stvara. Oko drugog meseca, organizacija senzornog doživljaja novorođenčeta dostiže tačku kada ono može u dovoljnoj meri da organizuje doživljaj da bi imalo integrisana epizodna sećanja. Ovo omogućava viši nivo sofisticiranosti koja organizuje buduće doživljaje, jer je novorođenče sposobno da razdvoji odvojene nepromenljive objekte od intermodalnih senzornih stimulusa i da ih koristi kako bi došlo do generalizacija u vezi sa tim šta može da očekuje u budućnosti od svoje okoline. U ovom procesu, novorođenče postaje svesno i sopstvenih karakteristika („self-nepromenljive”) koje detetu daju osećaj suštinskog Selfa kao entiteta odvojenog od objekata u njegovoj okolini. Takođe, tokom ovog perioda novorođenče razvija generalizovane reprezentacije svojih interakcija sa primarnim negovateljem, što je koncept povezan i zasnovan na teoriji vezivanja. Važna uloga negovatelja tokom ovog perioda jeste da pomaže novorođenčetu u regulisanju njegovih afekata. Konačno, ako sve prođe kako treba, novorođenče će internalizovati ova iskustva sa primarnom figurom vezivanja, što mu omogućava
368
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online