Nazad na sadržaj
integrisan) aspekata selfa i raznih internih objekata (Alvarez, 1999). Relevantni primeri za to su deca sa očiglednim poteškoćama u učenju usled toga što je omnipotencija ili stid ili očaj motivisan nekim internim objektom koji ona vide kao glupog, ili na drugi način ometenog, pa se deca prave da su glupa „kako bi pravila objektu društvo”, takoreći. Kako interni objekt postaje snažniji, vitalniji i inteligentniji, deca počinju da otkrivaju i koriste svoju inteligenciju. Iz ugla ove autorke (Alvarez, 2010; Alvarez i Li, 2004), nikakvo osećanje niti funkcija ne može se nikada sagledavati isključivo u smislu psihologije jedne osobe. Sagledavanje treba da se vrši prema tome ka kakvoj vrsti objekta su razna osećanja usmerena, a to zavisi od različitih procesa introjekcije, internalizacije i identifikacije i zauzvrat utiče na njih. Kako pacijent odrasta, te figure mogu da budu prihvaćene kao Ego-sintonične, i više kao deo pacijentovog selfa. Međutim, autorka se čvrsto drži kriterijuma drugosti, koji se može primenjivati čak i kod najintegrisanijih ličnosti. VI. Dd. Self u psihoanalizi adolescenata Istraživanja povezana sa funkcijom Selfa, kao entiteta različitog od Ega, proizilaze iz uticaja modela Pitera Blosa (1967) na neke autore koji su se bavili psihoanalizom adolescenata. Prema Blosu, adolescencija se može modelovati kao „drugi proces individuacije”, s obzirom na prvi proces separacije i individuacije koji je opisala Margaret Maler; kao što se dete odvaja od majke kroz proces internalizacije slike o njoj, tako i adolescent mora da se odvoji od sopstvenih internalizovanih objekata svog ranog detinjstva, kako bi mogao da se okrene ka objektima izvan porodice. Blos adolescentsku promenu smatra transformacijom koja dovodi do definisanja strukture karaktera. Ovaj proces je zasnovan na ustanovljavanju realističnih Self i objektnih reprezentacija, na smanjenju rigidnosti edipalnog Superega, na povećanju uticaja iz Ego ideala i na postizanju adekvatnog seksualnog identiteta. Blos opisuje adolescenciju kroz različite podfaze: – preadolescencija, u kojoj svedočimo momentu najvećeg kvantitativnog povećanja instinktivnog pritiska i reaktivaciji pregenitalnih nagona; – rana adolescencija, koju karakteriše genitalni primat i odbacivanje internih roditeljskih objekata; – kasna adolescencija, faza konsolidovanja funkcija i interesa Ega i strukturiranja self reprezentacije; – postadolescencija, tokom koje zadatak preoblikovanja ličnosti mora da se završi i kompletira. Iako Blos ne izučava podrobno razliku između Selfa i Ega, njegov model su, kao vodič,
372
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online