Nazad na sadržaj
conceptual” („Ego i Self: njegovo konceptualno razgraničenje”, Leon Grinberg i saradnici), Leon Grinberg (1966) se bavi kako konceptualnim tako i semantičkim teškoćama koje se tiču uobičajene upotrebe Ega i Selfa, i iznosi sopstveni pokušaj da ih razreši. U etimološkom delu rada, Grinberg traga za poreklom termina ʼselfʼ (ʼipseʼ na latinskom) koji je korišćen kao prefiks u složenoj reči, zamenici i pridevu, do njegovih korena u klasičnom latinskom i staroengleskom jeziku: od trinaest originalnih složenih reči u staroengleskom, koje sadrže ʼselfʼ (ʼipseʼ na latinskom) kao prefiks sa refleksivnim značenjem, ʼselfwillʼ je jedina koja se danas koristi. Korišćen kao zamenica i pridevska zamenica, on ukazuje da se referisanje odnosi na imenovanu osobu ili stvar i ništa drugo. Dalje, premda su nedeklinirani oblici u opštoj upotrebi od 12. veka, književna upotreba datira ranije: nedeklinirani oblici mogu se naći već u pesmi „Christus” od Kinevulfa ( Cynewulf ), oko 900. godine nove ere. Sa značenjem ʼistoʼ (ʼmismoʼ na španskom), termin Self se već pojavio u „Crkvenoj istoriji britanskog naroda” („Historia ecclesiastica gentis Anglorum”) Bede Poštovanog, između 673 i 735. godine nove ere. Kada je reč o konceptualnim problemima, Grinberg navodi: „Rešavanje problema koji okružuje psihoanalitičku konceptualizaciju Selfa počinje eksplicitno sa Hartmanom, kada pravi razliku između ʼEgaʼ kao psihičkog sistema i ʼSelfaʼ kao koncepta koji se odnosi na ʼsebeʼ” (Grinberg i saradnici 1966, str. 239), mada pominje i značajan prethodni doprinos Federna (1928), koji je izučavao Ego kao subjekt Ego funkcija, ali i kao objekt unutrašnjih doživljaja. Prema Grinbergu, Hartmanov doprinos leži u otvaranju vrata za postuliranje self reprezentacije Edit Jakobson. Nakon kritičkog pregleda Frojdovih ideja o subjektu i modela Selfa koje su predložili Klajn–Segal, Hartman–Jakobson i Vizdom – Wisdom , oslanjajući se na Vizdomov model nuklearnih i orbitalnih introjekcija i projekcija, zajedno sa self i objektnim reprezentacijama Edit Jakobson, introjektivnim i internalizujućim procesima, Grinberg i saradnici su izneli sopstveni ʼpokušaj sistematizacijeʼ (ibid, str. 239): Ego je psihička struktura koju je opisao Frojd, koja uključuje nesvesnu fantaziju Selfa u Egu. On odgovara nukleusu iz Vizdomovog modela i sadrži self reprezentaciju Jakobsonove. Ne-Ego se nalazi u Selfu i sadrži Vizdomovu kružnu putanju (interne objekte, Superego i objektne reprezentacije Jakobsonove). Self uključuje Ego i ne-Ego. On je ukupnost same osobe. On uključuje i telo sa svim njegovim delovima, psihičku strukturu sa svim njenim delovima, vezu sa spoljašnjim i unutrašnjim objektima i subjekt nasuprot svetu objekata. U završnim primedbama o semantičkom aspektu subjekta, Grinberg i saradnici daju pregled mnoštva termina za Self u španskoj psihoanalitičkoj literaturi, posebno u pogledu prevoda: Self se naziva „Yo”, „personalidad”, „persona”, „sí mismo”, „uno mismo”, „ser” („Ja”, „ličnost”, „osoba”, „njemu/njega”, „biće”). Posledica je da prvobitno jasni koncepti postaju zbunjujući i nejasni. Stoga, Grinberg predlaže konačno uvođenje reči „Self” u španski, na isti način kao što je to učinjeno sa drugim psihoanalitičkim terminima poput „uvid”, „odigravanje” (engl. acting out )
375
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online