Nazad na sadržaj
prostora ka isticanju prostora ʼizmeđuʼ. Drugi daje prioritet odnosu subjekt–subjekt, u odnosu na subjekt–objekt odnos. Treći ističe delovanje i relacione prakse u odnosu na uvid. Četvrti se kreće od temeljnih, realističnih ili pozitivističkih perspektiva do hermeneutičkih i konstruktivističkih perspektiva. Uopšteno, autori koji uzimaju u obzir koncept Selfa ističu značaj veza, emocija i empatije, što za posledicu ima mnogo širi i obuhvatniji pristup u odnosu na pristup koji je isključivo koncentrisan na diskurzivnu produkciju i razmenu između analitičara i analizanda kroz verbalni diskurs. Na kliničkom polju, savremena perspektiva o različitim vrstama patnje pronašla je u konceptu selfa korisno teorijsko-kliničko oruđe (Lerner, 2013). Na polju istraživanja, „Model tri nivoa posmatranja transformacija pacijenta (3-LM)”, Rikarda Bernardija ( Ricardo Bernardi , 2015) uključuje, na nivou 2, percepciju sebe i drugih, i procenu, u odnosu na identitet, koliko je pacijent sposoban da pravilno percipira sopstvena interna stanja kao i interna stanja drugih, uključujući veštine da saoseća, bude tolerantan i razume različite tačke gledišta. Prateći Operacionalizovanu psihodinamsku dijagnozu (OPD2), model sagledava četiri oblasti: a) Percepciju sebe i drugih; mentalizaciju; identitet; b) Regulaciju afekata, impulsa i samopoštovanja. c) Internu i eksternu komunikaciju; elaboraciju; simbolizaciju, i d) Veze sa unutrašnjim i spoljašnjim objektima. Koncept Selfa je takođe olakšao razvoj razmišljanja u pogledu analitičke obuke, kao što to je predstavila Sesilija Rodrigez ( Cecilia Rodríguez , 2016) u Meksiku, koja se bavila pitanjem rizika od razvijanja „analitičkog lažnog selfa”. Koncept Selfa je korišćen i u konceptualizovanju interdisciplinarnih značenja mentalnog zdravlja, u publikaciji „Psicoanálisis relacional. Espacios intersubjetivos e interdisciplinarios de creación de significados para la salud mental” („Relaciona psihoanaliza. Intersubjektivni i interdisciplinarni prostori za kreiranje značenja za mentalno zdravlje” ) , koju su uredile Elena Toranzo I Alehandra Taborda (2017) u Argentini. Generalno gledano, ovi pristupi su u skladu sa naglaskom Nemirovskog (2007, 2018) na važnost razvijanja adekvatnih teorijskih instrumenata za pristupanje kliničkim problemima sadašnjice. On naglašava važnost da se psihoanalitičari iznova otkrivaju u sadašnjosti, u kontekstu koji može biti prolazan i težak za obuhvatanje.
VIII. ZAKLJUČAK
Tenzija, neodređenost i dualnost svojstveni Frojdovom ʼIchʼ, koji obuhvata kako ʼEgoʼ kao
380
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online