Nazad na sadržaj
Selfa je najčešće povezivan sa mogućom alternativom dogmatskoj tehnici, omogućavajući da se aktuelne patologije obrađuju u kliničkoj praksi. Prihvatanjem naglašavanja važnosti razvoja adekvatnih teorijskih instrumenata za pristup kliničkim problemima aktuelne psihoanalitičke prakse Nemirovskog, koncept Selfa omogućava psihoanalitičarima da napreduju ka boljoj asistenciji savremenoj populaciji pacijenata koja pati od ozbiljnih poremećaja ličnosti. Generalno gledano, izučavanje i primena koncepta Selfa u Latinskoj Americi odvijali su se u tri etape. U prvoj etapi, 1960-ih i 70-ih godina, ulagani su napori da se Self definiše i razdvoji od Ega. U drugoj etapi, intenzivnije širenje ideja Vinikota i Kohuta, i njihova posledična klinička primena u kliničkoj praksi, praćena je teorijskom elaboracijom koja je imala za cilj da razabere novinu ovih konceptualizacija u odnosu na klasične frojdijanske i klajnijanske referentne okvire. U ovoj etapi, kroz A. Grinovu reinterpretaciju Vinikotovih ideja, izučavanje Selfa dobija novi podstrek. U 21. veku, obnovljene kritike koje se tiču dogmatizma u tehnici i potreba za hvatanjem ukoštac sa poremećajima, među kojima dominiraju izolacija i apatija, dovode do stavljanja akcenta na relacione aspekte, što se odvija istovremeno sa interesovanjem i razvojem interpersonalne i relacione psihoanalize u regionu. Ovo pruža novi podstrek za dalje teorijske razvoje koji vidno obuhvataju koncept Selfa. Blisko povezana sa latinoameričkim kulturnim identitetom, ali primenljiva širom sveta, Pišon-Rivijeova psihoanalitička konceptualizacija veza i mostova između unutrašnjih i spoljašnjih svetova, pored njegove ʼ dijalektičke spirale ʼ koja povezuje kontradiktorna kretanja regresije i progresije, proširene na kontradiktorna kretanja bilo koje vrste, predviđena je kao primenljiva i na širok kontekst elaboracija self koncepata u različitim regionima i među različitim psihoanalitičkim školama. U svim psihoanalitičkim orijentacijama i kulturama, multidimenzionalni dijapazon teorijskih konceptualizacija selfa sa implikacijama za senzitivno usklađenu savremenu kliničku psihoanalitičku praksu sa širokim spektrom ozbiljnih kliničkih stanja, obezbeđuje ʼ ugrađeni ʼ štit protiv dogmatizma i rigidnosti starih i novih uverenja.
Videti i: KONFLIKT KONTRATRANSFER INTERSUBJEKTIVNOST ODIGRAVANJE TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA
383
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online