Nazad na sadržaj
osećaj izolovanosti unutar prisnog odnosa analize” (Bion, 1963, str. 15). Bionov koncept analitičkog prostora spaja intimnost i izolaciju. Ovo stvaranje intimnog, a opet uzdržanog setinga, neophodno je kako bi se proizvela atmosfera u kojoj se stvarnost izvan fenomena, ona koja je bezoblična, „O”, može doživeti i „postati”, a ne samo intelektualno spoznati (1965, str. 153). Seting je organizovan oko Bionovog koncepta „transformacija”, gde se može pospešiti nastanak osećaja apsolutne emocionalne istine – promena forme – koja je često shvaćena kao oživljavanje nerođenih delova selfa. Neki skoriji radovi koji se tiču setinga povezuju vremenske i prostorne aspekte eksternog setinga sa internim setingom analitičara, u cilju razmatranja načina na koje seting predstavlja najraniji nivo majčinskog holdinga i prisustva. Mnoštvo ovih radova o setingu/okviru preuzima Blegerov fokus na nesvesna značenja okvira za analitičara i pacijenta, koristeći Bionov koncept kontejnera/kontejniranog modela objektnih odnosa, kao i koncept analitičkog polja Baranžeovih. (V. i M. Baranže, 2008, Čivitareze, 2008, Čerčer – Churcher , 2005, Grin, 2006).
II. EKSTERNI SETING
Prostor : kauč . Frojd je dao sledeće preporuke: „on ih [pacijente] poziva da udobno legnu na sofu, dok on sedi na stolici iza njih, van njihovog vidnog polja.” (Frojd, 1904, str. 250). Nekoliko je razloga zbog kojih je Frojd dao ovaj predlog. Istorijski razlozi: u kliničkim slučajevima u „Studijama o histeriji”, Frojd je naveo da su pacijenti koje je posećivao često ležali na sofi ili kauču, i da su želeli da ostanu u tom položaju, naročito ukoliko su zatvorili oči da bi pričali o svojim teškoćama. Kasnije, on dodaje subjektivan motiv za izbegavanje položaja oči u oči: osećanje nelagodnosti i manjka slobode kada vas pacijent posmatra. Ali on iznosi i druge razloge: „[…] [pacijent] je pošteđen mišićnog naprezanja i zbunjujućeg senzornog utiska koji bi mogao da mu odvrati pažnju od sopstvene mentalne aktivnosti” (Frojd, 1904, str. 250). A za analitičara: „Pošto se, dok slušam pacijenta, ja takođe predajem toku svojih nesvesnih misli, ne želim da moji izrazi lica daju pacijentu materijal za tumačenja ili da utičem na njega, odnosno na ono što mi govori.” (Frojd, 1913, str. 134). Nakon sto godina, stečeno iskustvo nam dozvoljava da ove preporuke smatramo validnim. Upotreba kauča, u svrhu usmeravanja fokusa pacijenta na njegovu mentalnu aktivnost, implicitno omogućava psihičku regresiju koja omogućava pojavljivanje nesvesnih fantazija i konflikata unutar mreže asocijacija. Vinikot (1955) je pod analitičkim setingom podrazumevao pružanje uslova u kojima bi razvojni poremećaji, koji proizilaze iz razvojnih neuspeha i trauma, mogli biti izraženi, prihvaćeni i protumačeni tako da omoguće razvojnu progresiju. (Videti ispod, Seting i regresija ).
405
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online