Nazad na sadržaj
V. SETING I PARAMETAR
U ovom poglavlju opisan je standardni seting koji je neophodan za ostvarivanje psihoanalitičkog procesa. Međutim, postoji i kontroverzno gledište koje obuhvata i druge elemente setinga. Generalno, ti parametri se smatraju opravdanim kada se radi o pacijentima sa ozbiljnom psihopatologijom, koji možda ne trpe standardne uslove. Ajsler ( Eissler , 1953, str. 110) je prvi definisao termin parametar u psihoanalizi kao „odstupanje, i kvantitativno i kvalitativno, od tehnike osnovnog modela, koja zahteva interpretaciju kao isključivi alat.” Ova modifikacija treba da bude privremena i nestaće, vraćajući se standardnoj tehnici, što je pre moguće. Iako se Ajsler uglavnom poziva na korišćenje drugih intervencija umesto interpretacije, termin parametar može se razmatrati u širem smislu (korišćeni su drugi termini, kao što je varijacija tehnike , Levenstajn, 1982). Ovo znači bilo kakvo modifikovanje elemenata psihoanalitičkog metoda, koje u standardnom setingu podrazumeva učestalost sesija, upotrebu kauča i trajanje terapije (sesije i celokupnog procesa). Neki analitičari smatraju da je neophodno uvesti neku vrstu varijacija u seting kod tretmana pacijenata sa ozbiljnom patologijom, kao što su granični i psihotični pacijenti. Ovo je slučaj Kernberga, koji navodi da „granične ličnosti ne podnose regresiju u okviru psihoanalitičkog tretmana” (Kernberg, 1968, str. 601); međutim, on ne tvrdi da bi njegova tehnika trebalo da se smatra psihoanalizom, već psihoanalitičkom psihoterapijom. Drugi analitičari, naprotiv, ne vrše modifikaciju standardnih uslova za slične pacijente; za njih je standardni metod i neophodan i moguć (H. Rozenfeld, 1978). Ova razlika u pristupu odražava različita teorijska gledišta na psihopatologiju i u nekim slučajevima se odnosi na različite vrste psihopatologije. Drugi psihoanalitičari, kao što su Krejči (2009) i, u njihovoj teoriji mentalizacije Bejtman i Fonađi (2013), takođe predlažu da je za ozbiljne granične pacijente, koji odigravaju na ekstremne načine, neophodno modifikovanje setinga kako bi se uspostavio tretman.
VI. DALJI RAZVOJI KONCEPTA SETINGA
Pojedini autori su razdvojili „okvir” od „setinga”; okvir je seting obezbeđen od strane analitičara, u kojem analitički proces može da se odvija, poput rama slike (Milner, 1952a), dok se seting odnosi na sam proces. Milner je okvir smatrao suštinskim za razgraničavanje onoga što je unutra od onoga što je spolja; okvir pokazuje „da ono što je unutra mora biti zapaženo, interpretirano na različit način od onoga što je spolja”. Okvir „omeđuje oblast unutar koje ono što je zapaženo mora da se shvati kao simbol, kao metafora, ne bukvalno.” (1952b, str. 80-81).
410
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online