Nazad na sadržaj
Liberman nastavlja dalje da kombinuje Ruša i Fenihela sa fazama razvoja libida (Frojd, 1905, 1933; Abraham, 1924) i sa paranoidnim i depresivnim anksioznostima (M. Klajn, 1952), čime iscrtava sledeće šeme kako bi opisao prevladavajuće efekte u svakoj kliničkoj slici (D. Liberman, 1962, str. 130):
Kvaliteti Superego objekta projektovanog na terapeuta u skladu sa erogenim zonama iz kojih stimulus potiče Lišavajuća dojka (Receptivni oralni modalitet. O1) Proždiruća dojka (Kanibalni oralni modalitet. O2) „Oduzimajuća” (proterujuća) dojka (Ekspulzivni analni modalitet. A1) Gušeća dojka (Zadržavajući analni modalitet. A2) Trujuća dojka (Falusno- uretralni modalitet. FU) Osakaćujuća dojka (Genitalni modalitet. G)
Emocija ili osećanje koje odgovara depresivnoj poziciji
Emocija ili osećanje koje odgovara paranoidno- shizoidnoj poziciji
Tuga. Nostalgija. Žalost
Pohlepa. Zavist.
Rezignacija
Nestrpljenje
Poniženje
Sramota
Očaj
Bezvrednost. Prezir.
Pesimizam
Nepoverenje
Depersonalizacija
Otuđenost. Derealizacija.
III. SAVREMENA PROŠIRENJA I KLINIČKA UPOTREBA KONCEPTA
Teorija komunikacije Davida Libermana kao celina predstavlja doprinos savremenoj psihoanalizi, što može biti sintetizovano na dva načina, zajedno sa konceptom koji se dalje razvijao: Prvo, teorija predstavlja moderan, empirijski zasnovan sistem evaluacije i ispitivanja; sistem, koji je široko razvijen i detaljno razrađen, posebno u publikacijama samog Libermana (1970), a koji je zatim David Maldavski (2004, 2007 i 2013) proširio i usavršio u svom ogromnom
431
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online