Nazad na sadržaj
– Kako uspostaviti psihoanalitičku praksu koja je tako fino prilagođena subjektivnosti i jedinstvenosti, uz pritiske da bude testirana objektivnim standardima evaluacije koji su pouzdaniji od subjektivnih impresija onih koji je individualno praktikuju? – Kako podvesti ogromnu raznolikost psihoanalitičkih teorija – pravu Vavilonsku kulu – pod zajednički jezik, razumljiv svima, bez oduzimanja posebne efikasnosti i bogatstva svake pojedinačne psihoanalitičke kulture? (Arbiser, 2014). Ovakva epistemološka i metodološka pitanja i kontroverze imaju široku primenljivost, u psihoanalitičkim regionima, teorijskim orijentacijama i oblastima istraživanja. Na različite načine, primenljiva su na istraživačke studije odojčetove „Čudne situacije” afektivne vezanosti (attachment), Meri Ejnsvort ( Mary Ainsworth ) i saradnika (Ejnsvort, Blehar, Voters i Vol, 1978); na „Teoriju interakcije” Beatris Bibi (Bibi, 2000), koja se oslanja na Batsonove ekološke modele, konstruišući metod bliskog video-nadzora dijada/trijada majka–dete i terapeut; na neuropsihoanalitičke studije (Balberni – Balbernie , 2001; Ševrin i saradnici, 2013); na Kernbergovu studiju neuroloških korelata Teorije objektnih odnosa (Oto Kernberg, 2015); na Rangelovu funkciju nesvesnog donošenja odluka (Leo Rangel, 1971), koji je sintetizovao teorije obrade informacija i psihoanalitičke studije funkcionisanja nesvesnog ega; na konceptualizacije „nesvesne logike” i „bi-logike”, Mate Blanka ( Matte Blanco , 1959), kombinujući matematičke logičke teoreme kako bi se obogatile Frojdove formulacije nesvesnog i primarnog procesa, i mnoge druge. U drugom širem smislu, Libermanova Teorija komunikacije i njena aktuelna evolucija, takođe inspiriše i odražava savremeni trend u psihoanalizi ka intersubjektivnoj i interpsihičkoj „nesvesno komunikativnoj” perspektivi, pored intrapsihičke. Demistifikovanje ljudske psihe i postavljanje na naučnu osnovu dubinskog razumevanja njenog nesvesnog delovanja bila je ambicija i namera i osnivača psihoanalize. Teorija komunikacije Davida Libermana je originalan, vitalan i široko primenljiv doprinos u takvoj kontinuiranoj potrazi.
LITERATURA
Abraham, K. (1924). A Short Study of the Development of the Libido Viewed in Light of Mental Disorders. In: Selected Papers of Kar Abraham, M.D. (pp.407-417). London: Hogarth Press (1927). Ainsworth, M., Blehar, M., Waters, E., & Wall, S. (1978). Patterns of Attachment: A Psychological Study of the Strange Situation . Hillsdale, NJ: Erlbaum. Arbiser, S. (1994). The Man with the Bus Symptom. Int. J. Psycho-Anal. , 75:729-742.
433
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online