Nazad na sadržaj
TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA (TOO) Troregionalni unos Međuregionalni konsultanti: Stiven Groark ( Steven Groarke , Evropa), Li Tobajas ( Leigh Tobias , Severna Amerika) i Abel Fejnstajn (Latinska Amerika) Kopredsednik međuregionalne saradnje: Eva D. Papiasvili (Severna Amerika) ______ Prevod na srpski jezik i uredništvo: Psihoanalitičko društvo Srbije
Prevod: Vesna Brzev Ćurčić Koordinator: María Inés Nieto
I. UVOD I UVODNA DEFINICIJA
Istorijski, termin „teorija objektnih odnosa” skovao je V. R. D. Ferbern (1943, 1944). Generalno, on označava raznoliko definisan skup psihoanalitičkih razvojnih i strukturalnih hipoteza koje potrebu deteta da uspostavlja odnose sa drugima stavljaju u centar ljudske motivacije. Konkretnije, to je psihoanalitička teorija, ili skup povezanih teorija, koje smatraju da su ljudi, od samog početka svog života, motivisani potrebom da uspostave kontakt i formiraju odnose, a ne da samo zadovoljavaju impulse kako bi ispraznili energiju. Komunikativnoj interakciji sa unutrašnjim i sa spoljašnjim drugima, koje zovemo ʼobjektimaʼ, dato je prvenstvo u razumevanju ljudskog života, počevši od stvaranja prvih emocionalnih veza između beba i njihovih postojećih staratelja. Najranija emotivna i telesna interakcija, u tom smislu, odgovorna je za način na koji subjekat opaža i doživljava spoljašnje i unutrašnje ʼobjekteʼ ovog tipa. Definicije hipoteza i teorija objektnih odnosa u savremenoj literaturi i regionalnim rečnicima sva tri psihoanalitička kontinenta (Mur i Fajn, 1990; Okinklos i Samberg, 2012; Skelton, 2006; de Mižola, 2013; Borenstejn, 2014) razlikuju se, što pokazuju primeri iz odabira definicijskih iskaza koji slede. Psihoanalitičke teorije objektnih odnosa predstavljaju „sistem psiholoških objašnjenja zasnovan na premisi da se um sastoji od elemenata uzetih spolja, od primarnih aspekata funkcionisanja drugih ljudi. Ovo se odigrava putem procesa internalizacije. Ovaj model uma objašnjava mentalne funkcije u smislu odnosa između raznih internalizovanih elemenata” (Mur i Fajn, 1990). Slično, Skelton (2006) predlaže da se teorija objektnih odnosa primarno bavi „najdubljim fantazijama o odnosima”; dok se Hinšelvud – Hinshelwood (1991),
437
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online