Nazad na sadržaj
majčina dojka, u stvarnosti ponudi, ono je prihvati i u fantaziji pripaja” (1949: 10). Nešto skorije, Robert Hinšelvud je privukao pažnju na činjenicu da prvobitna iskustva unutrašnjih objekata „stvaraju animistički svet u kome sve [živo i neživo] oseća i ima intencije ” (1989: 75; naglašavanje dodato). Pripisivanje intencionalnosti psihičkoj energiji, i nagonu smrti i nagonu života, iz klajnijanske perspektive smatra se da je primenljivo od samog početka života: „Ljubav i mržnja, fantazije, anksioznosti i odbrane... rade od početka i ab initio su neodvojivo povezane sa objektnim odnosima” (Klajn, 1952a: 53). Od početka, prema M. Klajn, „Ego introjektuje objekte, ʼdobreʼ i ʼlošeʼ, a majčina dojka je prototip i za jedne i za druge” (1935: 262). Za razliku od Frojda, za koga je objekat uvek objekat instinktivnog stremljenja, M. Klajn iznosi odnos sa objektima kao „dodatni” primarni odlučujući faktor ljudskog postupanja (1925a: 51). Ovo se odnosi i na ljubav i na mržnju, svrhovite ili intencionalne sile prisutne od samog početka. U slučaju libidinalne privrženosti, Klajn iznosi teoriju da se „osećanja ljubavi i zahvalnosti javljaju direktno i spontano kod bebe kao reakcija na ljubav i negu majke” (1937: 311). Destruktivni impulsi se shvataju poput urođene svrhovite mržnje i zavisti prema svemoćnom, dobrom objektu (1959: 249). „U prvim mesecima bebinog postojanja, ona ima sadističke impulse usmerene ne samo prema majčinoj dojci, već i prema unutrašnjosti svog tela” (1935: 262; naglašavanje dodato). Frojdijanske ideje ʼlibidaʼ i ʼagresijeʼ iznova se osmišljavaju kao usmerene emocije. Tako, M. Klajn nastoji da integriše teoriju nagona i teoriju objektnih odnosa; u stvari, njen opis nagona kao inherentno svrhovitih pojava je teorija o poreklu i prirodi objekta. Ovo otvara pitanja o strukturi psihe, u pogledu ravnoteže urođenih i sredinskih faktora. Ravnoteža unutrašnjih i spoljašnjih faktora – to jest, skupine bioloških i ličnih elemenata i prirode rane sredine – drugačije se iskazuje na različitim mestima u pisanim radovima Melanije Klajn. M. Klajn, u doslednoj argumentaciji, postulira stanje „urođenog nesvesnog znanja o postojanju majke” (1959: 248); objekti se shvataju kao inherentni nagonima i, u tom smislu, relativno nezavisni od spoljašnjih objekata, naročito od bebine stvarne majke. Instinktivno znanje, ili urođena predstava, smatra se za „osnovu odojčetovog prvobitnog odnosa sa majkom” (1959: 248). Ideja da su prvi objekti nagona u stvari produžeci samih nagona pre nego stvarni relacioni događaji, podržana je po dva osnova. M. Klajn pretpostavlja, prvo, da je libidinalna želja uvek želja za nečim (intencionalnost nagona), a drugo, da se objektni odnosi uspostavljaju konkretno intrapsihičkim mehanizmima introjekcije – projekcije. „Putem projekcije, usmeravanjem ka spolja libida i agresije, kojima se onda ispunjava objekat, dolazi do odojčetovog prvog objektnog odnosa. To je proces koji, po mom mišljenju, naglašava kateksiju objekta. Zahvaljujući procesu introjekcije, ovaj prvi objekat je istovremeno primljen u self” (1952b: 58). Omnipotentna priroda prvobitne nesvesne fantazije znači da je spoljašnji objekat u početku u ranoj paranoidno-shizoidnoj poziciji iskustveno nerazdvojiv od introjektovanog objekta, dok projekcija dovodi do onoga što osećamo kao stvarni gubitak delova selfa ili unutrašnjeg sveta. Osećaj depersonalizacije ili fragmentacije može da proizađe iz preterane projektivne identifikacije, gde su delovi selfa smešteni u spoljašnji objekat. Koncept ʼunutrašnjeg objektaʼ upotrebljava se
446
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online