Nazad na sadržaj
smanjuje. Ovo su počeci depresivne pozicije. Sazrevanje je stoga blisko povezano sa gubitkom i tugovanjem; kako Rodžer Mani-Kirle (1955) ističe, teorija Melanije Klajn ima ugrađenu, prirodnu moralnost zasnovanu na ljubavi i krivici, koja se otkriva pre tokom razvoja, nego tokom razmišljanja. Prepoznavanje drugog kao zasebnog od nas obuhvata odnose tog drugog, što znači da svest o edipalnoj situaciji neizbežno prati depresivnu poziciju. Ronald Briton (1989, 1992) dalje detaljnije pokazuje kako depresivna pozicija i Edipov kompleks nisu samo razvojno istovremeni, već i da prorađivanje jednog neizostavno uključuje prorađivanje drugog. U paranoidno-shizoidnoj poziciji M. Klajn (1932, 1952a) postulira fantaziju o preplašenoj i progonilačkoj ʼkombinovanoj roditeljskoj figuriʼ: majčino telo koje sadrži očev penis i bebe suparnike. Ova primitivna verzija jednog para, u fantazijama doživljena kao u neprekidnom snošaju, ispoljava sadističke oralne, uretralne i analne odlike usled projekcija infantilne seksualnosti i sadizma. U depresivnoj poziciji, međutim, postoji svest o istinskom trećem objektu, unutrašnjem i spoljašnjem koja, iako izaziva osećanja ljubomore i zavisti, takođe daje stabilnost unutrašnjoj situaciji. „Sposobnost odojčeta da istovremeno uživa u odnosu sa oba roditelja, što je važna odlika njegovog duševnog života i sukobljava se sa njegovim željama, podstrekivanim ljubomorom i anksioznošću, da ih razdvoji, zavisi od njegovog osećanja da su oni zasebni pojedinci. Ovaj integrisaniji odnos prema roditeljima (koji se razlikuje od kompulzivne potrebe da se roditelji drže razdvojeni jedno od drugog i da se spreči njihov seksualni odnos) podrazumeva veće razumevanje njihovog međusobnog odnosa i preduslov je za odojčetovo nadanje da ih može srećno spojiti i sjediniti (Klajn, 1952c, str. 79f, fusnota).” Ako se razvoj nastavi normalno, taj dobar, voljeni objekat se sve više utvrđuje unutra kao stabilno jezgro Ega. Međutim, depresivni bol može da bude nepodnošljiv i često se na njega odgovara maničnim i opsesivnim odbranama i putem povlačenja u spliting i paranoju paranoidno-shizoidne pozicije. Depresivna pozicija ne postiže se jednom za svagda, već mora da se prorađuje stalno iznova u životu, iako u dobrim okolnostima postoji doživotna putanja prema dubljem, trodimenzionalnijem odnosu prema sebi i drugome i veća sposobnost za ponovnu integraciju
nakon zapadanja u paranoidno-shizoidni način postojanja. M. Klajn ovako opisuje proces povećanja percepcije realnosti:
„Izgleda da se u ovoj fazi razvoja ujedinjenje spoljašnjih i unutrašnjih, voljenih i omraženih, stvarnih i zamišljenih objekata izvodi na takav način da svaki korak u ujedinjenju opet dovodi do obnovljenog splitinga u imagu. Ali, kako se adaptacija na spoljašnji svet povećava, ovaj spliting se izvodi na ravnima koje postupno postaju sve bliže i bliže stvarnosti. Ovo se nastavlja sve dok se ljubav za stvarne i internalizovane objekte i poverenje u njih dobro ne učvrste.” (Klajn, 1935, str. 288)
448
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online