Nazad na sadržaj
Bolas proširuje psihoanalitičko razumevanje objektnih odnosa, posebno u pogledu onoga što zove „integritet objekta”. „Smatram da je prilično iznenađujuće”, piše Bolas (1992, str. 4; naglašavanje u originalu), „da se u teoriji objektnih odnosa malo razmišlja o posebnoj strukturi objekta, koji se obično shvata kao kontejner projekcija pojedinca. Zaista, objekti nas podnose. Međutim, ironija je da baš zato što obuhvataju naše projekcije, strukturalna odlika bilo kog objekta postaje još važnija, jer stavljamo i sebe u kontejner koji će nas nakon ponovnog doživljavanja obraditi u skladu sa njegovim prirodnim integritetom.” IV. Bb. Šebek: totalitarni objekat Koncept „totalitarnih objekata” (unutrašnjih i spoljašnjih), prema formulaciji Mihala Šebeka ( Michael Šebek , 1996; 1998), zasnovan je na psihoanalitičkom radu koji je primenjivan u totalitarnom komunističkom režimu u Čehoslovačkoj. Ovaj koncept pomaže da se spoljašnja totalitarna vlast poveže za intrapsihičkim totalitarnim silama. Ovo drugo se shvata kao delimično internalizovano i kao deo arhaičnog nesvesnog uma. Šebek navodi da je u meri u kojoj totalitarni režimi i tirani postoje kroz ljudsku istoriju, ovo u skladu sa verovatnoćom transgeneracijskog prenosa totalitarnih objekata. ’Omnipotentan’, ’sveznajući’ i ’svemoguć’ karakter ovih objekata, prema Šebeku (1998, str. 2017), otkriva proces prvobitne idealizacije – uključujući pribegavanje totemizmu, raznim bogovima, monarsima, diktatorima, harizmatičnim autoritarnim vođama, ekstremnim političkim pokretima i ideologijama. Destruktivan i nasilan karakter objekta je sakriven ili prerušen ovim raznim oblicima idealizacije. Šebek sugeriše da su totalitarni objekti u suštini ’dvosmisleni’: spasonosni i takođe prodorni (agresivni); posesivna, proganjajuća i kontrolišuća funkcija nad internim psihičkim prostorom, koja izaziva unutrašnje tlačenje i neslobodno postojanje. Kao takvi, totalitarni objekti blokiraju razvoj do zrelosti, potpomažu formiranje dogmatskih ideologija i sprečavaju spontano kreativno razmišljanje. Šebek dalje tvrdi da kada osoba posmatra svet kroz prizmu totalitarnih objekata, koji se mahom nalaze u nesvesnom Egu, ona ne vidi nezavisne objekte već samo objekte koji su u njenom posedu/pod njenim rukovanjem. Ovi objekti funkcionišu kao deo rascepljenog, destruktivnog Ega, ili se nalaze u bezobzirnom, sadističkom Superegu. Oni takođe mogu biti projektovani kao osnova paranoidnog razmišljanja. Prema Šebeku, totalitarni objekti, u svojim raznim oblicima, mogu izazvati negativnu terapeutsku reakciju ili neku vrstu terapeutskog ćorsokaka. Oni uglavnom ostaju nesvesni i, u ovom neprepoznatom obliku, postoje kao bogovi, duhovi, đavoli i čudovišta; bezvremeni objekti nesvesnog, ulaze u san, u fantaziju, u ponašanje i čak i u svesni psihički prostor. Ukratko, Šebek sugeriše da ovi objekti reprezentuju nesvesnu strukturu za bazičnu nesigurnost u svetu, koja dovodi do privrženosti spoljašnjim spasiteljima, ili populističkom, totalitarnom i fundamentalističkom vođi.
462
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online