Nazad na sadržaj
„Ona je uvela termin reprezentacija da naglasi da se ovaj koncept odnosi na iskustveni uticaj unutrašnjih i spoljašnjih svetova i da su reprezentacije podložne distorziji i modifikaciji bez obzira na psihičku realnost” (Fonađi, 2001, str. 56). Self koncepti su shvaćeni kao kompleksne strukture koje uključuju „nesvesnu, predsvesnu i svesnu intrapsihičku reprezentaciju telesnog i psihičkog selfa u sistemskom Egu” (Jakobson, 1964, str.19). U svom uticajnom radu, Self i svet objekta (1964), Jakobson je suštinski revidirala Frojdove ideje o razvoju libida i agresije i proširila funkcionalni uticaj nagona. Njen cilj je bio da spoji relacionu i klasičnu metapsihološku teoriju, to jest da uskladi ekonomski ugao gledanja sa fenomenologijom ljudskog iskustva jer je smatrala da upravo to iskustvo ističe ulogu odnosa sa drugima. Ona je koristila dve komplementarne teorijske strategije da ostvari ovaj cilj. Prva je bila stavljanje fokusa na detetov doživljaj sebe u svom okruženju – što su Sandler i Rozenblat (1962) nazvali „svetom reprezentacija”. Svet reprezentacija deteta potiče od urođene psihobiološke podloge. E. Jakobson je iznela tvrdnju da instinktivni nagoni nisu „datosti” već pre „urođeni potencijali” koji su oblikovani i unutrašnjim maturacionim faktorima i spoljašnjim stimulansima, naročito u kontekstu ranih odnosa, koji sa svoje strane, oblikuju detetov svet reprezentacija. Ovaj biološki pristup omogućio joj je da održi veze sa ranijim modelom nagona/strukturalnim modelom. Njen drugi teorijski pristup bio je revizija samih ekonomskih principa koja je dovela do zaključka da se „teorija energije mora više uskladiti sa nestalnostima objektnih odnosa” (Grinberg i Mičel, 1983, str. 306). Prema shvatanju Jakobsonove, bebin doživljaj zadovoljstva ili nezadovoljstva je srž njenog odnosa sa majkom (model nagona/strukturalni model).Od početka, doživljaj se registruje prema tome kako ga beba oseća. Ona je postulirala da ton osećanja naših najranijih doživljaja doprinosi konsolidaciji libida i agresije i postavlja temelj za slike selfa i objekata, određujući šta konačno osećamo prema sebi i drugima. Frustrirajući ili uznemirujući doživljaji proizvode slike frustrirajuće, uzdržane majke i ljutitog frustriranog selfa dok pozitivniji doživljaji dovode do slike brižne majke pune ljubavi i srećnog i zadovoljnog selfa. Teorija Jakobsonove se stoga bavila međusobnim delovanjem stvarnih doživljaja i nagona. E. Jakobson (1954) je navela da pre formiranja granica self – drugi, kada su najranije slike više stopljene nego što su zasebne celine koje sadrže self, na nivou mentalne reprezentacije novorođenčetova percepcija drugog direktno oblikuje doživljaj selfa. U ovom stanju prvobitne fuzije objekti postaju internalizovani delovi slika selfa i konačno, naš najdublji osećaj selfa posledica je ovih najranijih slika. Jakobson je konstatovala da integracija dobrih i loših slika, to jest i „dobre” i „frustrirajuće” majke, olakšava sposobnost da se integrišu stanja konfliktnih osećanja. Konačno, afektivno integrisane slike selfa i drugog omogućavaju povećan kapacitet za složenija emocionalna iskustva. Rani preedipalni doživljaji majčinskog ograničenja i zabrana proizvode rane slike oko kojih se zatim formira Superego. Frojd (1940) je libido opisao kao silu koja spaja, a agresiju kao silu koja prekida veze. E.
467
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online