Nazad na sadržaj
autonomije i agresivne/asertivne afirmacije selfa. Internalizovani objektni odnosi koji uključuju etički izvedene zahteve i zabrane koje su prenete u ranim interakcijama novorođenčeta i deteta sa njegovom psihosocijalnom sredinom, naročito roditeljima, integrisani su u „Superego”. Ova druga struktura je sačinjena od slojeva internalizovanih zabrana i idealizovanih zahteva, značajno transformisanih u individualizovanu i apstraktnu ličnu moralnost (Kernberg, 2004, 2012). Nesvesni konflikti na ovom nivou organizacije ličnosti su intersistemski konflikti između impulsa i odbrana, u kojima učestvuju sve tri instance: Id, Ego i Superego. Intrapsihičke strukture predstavljene u teoriji objektnih odnosa čine sekundarni, intrapsihički nivo organizmičke organizacije, zasnovan na primarnom, neurobiološkom nivou. Spekuliše se da su primitivni psihički mehanizmi splitinga i njihovi derivati zasnovani na subkortikalnim limbičkim razvojima odvojenih pozitivnih i negativnih afektivnih sistema, i da njihova potencijalna integracija zavisi od kortikalnih nivoa obrade emocionalnog doživljaja prvobitno strogo disociranog (Rot, 2009). Trenutno znanje o ranom neurobiološkom razvoju potkrepljuje teorijske pretpostavke psihoanalitičke teorije objektnih odnosa i pruža neurobiološku osnovu za razvojne pretpostavke organizacije ličnosti (Đemeli – Gemelli , 2008). Činjenica da su pozitivni i negativni afekti strogo odvojeni na nižim limbičkim nivoima i da se jedino mogu integrisati na nivou prefrontalnog i preorbitalnog korteksa i anteriornom cingularnom nivou razrade afektivno-kognitivnog doživljaja, podupire osnovne postulate teorije objektnih odnosa. Klinički, integrativni razvojni psihoanalitički okvir objektnih odnosa produbljuje razumevanje višefaktorske etiologije ozbiljnih (graničnih) poremećaja ličnosti, uključujući recipročnu interakciju neurobioloških karakteristika, ozbiljne dečje traume koja štetno utiče na privrženost i kapaciteta za simbolizaciju i refleksiju. Kernberg (2015) takođe predstavlja modifikovan analitički tretman izbora za takva stanja, takozvanu psihoterapiju „fokusiranu na transfer” (PFT). PFT je direktan tretman strukture ličnosti, usmeren na normalizaciju patološih posledica nesigurne privrženosti, igre vezivanja i erotskih afektivnih sistema. Psihoterapija fokusirana na transfer daje centralni značaj interpretaciji transfernih distorzija iz pozicije ʼtrećegʼ. (Vidi takođe i poglavlja KONFLIKT, TRANSFER) V. Bb. Ogden Tomas Ogden (1989) je uspeo da napravi originalnu verziju osetljive integracije doprinosa Melanije Klajn i Biona. (PŠ<->D). On proširuje rad Ester Bik, Melcera i Franses Tastin – Francis Tustin , prepoznavanjem primitivne, presimboličke pozicije kojom dominiraju čula i koju naziva autistično-susedna pozicija: „Ova pozicija je primitivna psihološka organizacija koja deluje od rođenja i generiše najosnovnije oblike ljudskog iskustva. Njome dominiraju čula, a najrudimentarniji osećaj selfa zasnovan je na ritmu senzacija, naročito na površini kože. Teško ju je opisati rečima. Ova pozicija odražava ritmičnost ranih odnosa sa negujućim iskustvom, držanja u majčinom naručju. Reč je o odnosu
472
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online