Nazad na sadržaj
odnose između objekata u tom svetu. Suština tog sveta sastoji se od nesvesnih fantazija, dubokih i ranih, koje izlaze na površinu svesnosti kroz memorije osećanja ili memorije senzacija, često hipohondrijskih po karakteru.
VI. A. Originalne konceptualizacije iz Latinske Amerike VI. Aa. Orasio Ečegojen: Rani transfer
Ečegojen (1982) smatra da jedan od dva diferencirana eksplanatorna principa leži u osnovi svih konceptualnih okvira: primarni narcisizam i primarni objektni odnosi. Ova dva principa zahtevaju da se odlučite za jedan ili za drugi. Dijana Rabinovič ( Diana Rabinovich , 1990) dovodi u pitanje ovu diferencijaciju. Teorija simbioze koju je opisao Bleger (1967) kao glischrocaric fazu mogla bi se smatrati prelaznom alternativom između narcisizma i objektnih odnosa. Blegerov opis počinje od primarne narcisističke faze u kojoj subjekat veruje da je objekat deo njega i tek putem repetitivnih iskustava osujećenja on prepoznaje da nešto različito od njega postoji i da mu to ne pripada. Prema Ečegojenu, međutim, čitav Frojdov opus je zasnovan na konceptu primarnog narcisizma. Objekat o kome Frojd govori u Tri eseja o seksualnoj teoriji (1905) je objekat nagona, samo uslovan i bez entiteta do te mere da se stabilna veza sa objektom smatra patološkom i definiše kao tačka fiksacije. Objektni odnosi su Frojdu zamislivi tek nakon što novi psihički čin inauguriše stvaranje Ega (Frojd, 1914). Ečegojen teoriju objektnih odnosa smatra baštinom britanske škole: Džounsa, Klajnove, Ferberna, Vinikota, Balinta, Pole Hajman, između ostalih. Zajednička crta ovih autora je prepoznavanje važnosti objektnih odnosa i unutrašnjeg sveta koji proističe iz procesa introjekcije i projekcija. Prema Ečegojenu, Džounsov rad „Mržnja i analni erotizam u opsesivnoj neurozi” (1913) označava prekretnicu u istoriji psihoanalitičke teorije. U ovom radu se po prvi put analni erotizam ne shvata kao autoerotska manifestacija, već kao odnos ljubavi i mržnje sa majkom koja uči dete i brine se o njemu. U Džounsovom konceptu afanazije (nestanak seksualne želje) moguće je pronaći rudimentarne elemente teorije objektnih odnosa, ali njen konzistentniji razvoj pripada Melaniji Klajn i, godinama kasnije, Ferbernu. Važan doprinos Orasija Ečegojena istraživanju ranih objektnih odnosa u psihoanalitičkom procesu je njegovo razjašnjenje ranog transfera kao određenog oblika transferne neuroze koja zahteva interpretaciju. Centralne tačke koje definišu koncept ranog transfera su: postojanje objektnog odnosa od početka života (M. Klajn, 1955) i pojam nesvesne fantazije. Postojanje ranog transfera koji odslikava rani razvoj omogućava da se istraže te preverbalne faze, u kojima ne postoji predsvesno upisivanje memorija i koje obuhvataju preedipalnu fazu koju je opisao Frojd
484
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online