Nazad na sadržaj
(1931, 1933). To otvara put ka testiranju teorija koje nastoje da objasne rane faze razvoja i konflikta.
VI. Ab. Leon i Rebeka Grinberg: Modaliteti objektnih odnosa u psihoanalitičkom procesu Grinbergovi (1981) smatraju da objektni odnosi ne mogu da se shvate mimo njihove veze sa pojmovima „objekta” (prirodom objekta sa kojim se subjekat povezuje), „prostora” i „vremena” u kojima se događaju. Ovi autori smatraju da će funkcionalni kvalitet čvrstog objektnog odnosa zavisiti od psihičkog i emocionalnog stanja subjekta, od prirode objekta, i prostora i vremena u okviru kojih se ovaj odnos dešava. Različiti nivoi funkcionisanja ovih odnosa zavisiće od preovladavanja psihotične ili neurotične ličnosti i od interakcije između dva člana analitičkog para. Među različitim vrstama objektnih odnosa koji mogu postojati u kliničkoj razmeni, oni opisuju tri vrste: onu koja teži da uspostavi „jednostranu vezu” sa objektom – analitičarem, onu koja pokušava da stvori „dualnu vezu”, i onu u kojoj preovladava triangularni odnos (bilo sa delimičnim ili celim objektima). „ Jednostrana veza ”: neki pacijenti regresiraju u fazu neintegrisanosti na veoma primitivnom nivou. Oni se osećaju fragmentovani i potrebno im je da analitičar drži njihove višestruke delove i da integriše njihove fragmente. Potreba da se pronađe kontejner vodi do frenetične potrage za objektom do trenutka kada funkcija kontejnmenta može da se internalizuje. Do tada postoji samo vrlo rudimentaran unutrašnji prostor sa svim konfuzijama u pogledu ne samo sopstvenog identiteta, već i identiteta objekta. U analitičkoj situaciji, kada pacijent doživi regresiju u stanje nediferencijacije i nediskriminacije, on/ona pokušava da uspostavi odnos sa analitičarem uz preovlađivanje magičnih i omnipotentnih fantazija. Autori razlikuju dva modaliteta odnosa celine: jedan patološki, koji obično preovlađuje u trenucima separacije kada je pacijent apsolutno siguran da analitičar zna sve o njemu/njoj i o njegovim/njenim fantazijama i osećanjima, a da ne mora da ih izrazi rečima. Drugi je kreativan odnos celine, proizvod benigne regresije koja podstiče stanje fuzije sa objektom, stanje iluzije celine koje donosi poverenje i sigurnost za razvoj kreativnog procesa. Ako je analitičar u stanju da napravi razliku između dve vrste odnosa držeći optimalnu distancu – ni previše blizu da dovede do konfuzije, ni previše veliku da postane kontejner, to će omogućiti pacijentu da se razvije ka odnosu dualnosti. „ Dualna veza ” vodi svoje poreklo od prvobitnog dijadnog odnosa bebe sa svojom majkom; kontejner i kontejnirano. Autori opisuju različite vrste dualnih veza: * Oni koji žive u dvodimenzionalnom svetu osećaće da su zalepljeni za površinu objekta, na taj način postajući objekat i imitirajući njegov/njen izgled i ponašanje. * Druga vrsta je opisana kao gušiteljska ili simbiotska; u njoj postoji uzajamna submisivnost između dva člana odnosa.
485
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online