Nazad na sadržaj
svoju drugost u susretu.
VI. Af. Doprinos Pišon-Rivijea Enrike Pišon-Rivije pomogao je da se osnuje Argentinsko psihoanalitičko udruženje i imao je formativnog uticaja na lični razvoj i intelektualnu produktivnost mnogih njegovih vodećih mislilaca, kao što su Hose Bleger, Vili i Madlen Baranže, David Liberman, Hajnrih Raker i OrasioEčogojen. Deo živopisne boemske, umetničke, književne i novinarske kulture Argentine s početka 20. veka, Pišon-Rivje se često smatra psihosocijalnim licem argentinske psihoanalize. Pišon-Rivije (1965/1971) je insistirao na intimnoj vezi između individualne i socijalne psihologije. Njegova konceptualizacija veza naglašavala je značaj socijalne grupe u formiranju i očuvanju ličnog identiteta, kao i važnu ulogu intrapsihičke – nesvesne fantazije i lične psihologije u oblikovanju kulture i socijalnog okruženja. On je tvrdio da bi socijalna psihologija trebalo da se posmatra kao psihoanalitika, a da sama psihoanaliza treba da se shvati kao socijalna psihologija. Ovaj autor smatra da su ličnost i identitet u razvoju, self i osećaj selfa, više stvoreni svetom interakcije [interpersonalno, intersubjektivno, relaciono iskustvo] nego [prosto] viškovima urođenih nagona, ali i da nesvesni aspekti veze unutar pacijenta modifikuju značenje svih interakcija. Pišonove ideje bile su moćna preteča formulacije analitičkog polja Baranžeovih i raznih kretanja u pravcu intersubjektivne dimenzije analitičkog procesa i njenih razrada, pozitivne uloge analitičarevog kontratransfera, okvirne teorije postupka i delovanja u lečenju i mnogih drugih formulacija koje su savremenoj latinoameričkoj psihoanalizi dale posebnu aromu. On je, takođe, proširio konceptualizaciju Edipovog kompleksa, tako da uključi sve triangularne odnose, počevši od načina na koji neka treća osoba u umu majke modifikuje vezu između majke i deteta, nastavljajući do opšteg principa da prisustvo treće osobe uvek modifikuje veze dve osobe. Na ovaj način, pojedinac je od početka formiran u trijadnoj strukturi, tako da je rani odnos dvotelesan i tropersonalan. Stoga, iako je rani odnos očigledno dijadan, treći funkcioniše trajno i od početka u umu majke. Bernardi smatra da je Pišonov, kao i Blegerov, najvažniji doprinos u smislu istorije ideja u Latinskoj Americi, u tome da je objekat takođe i subjekat i da postoji dijalektički odnos između njih, što je stav koji mnogi drugi savremeni klajnijanski autori nisu lako prihvatili. U tom smislu, proširujući koncept objektnih odnosa, Pišon-Rivije je opisao ono što je nazvao „vínculo”, jednu složenu strukturu u kojoj su subjekat i objekat uvek u međusobnoj interakciji u procesima komuniciranja i učenja.
488
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online