Nazad na sadržaj
situacija” je reprezentovana gubitkom željenog odnosa. Za fobičnu osobu, anksioznost je neophodna, strukturirajuća i rigidno održavana. Ona je suština njegovog života, njegov istinski „prateći objekat”. Tvrdnja da su objekti zamenljivi ne znači da se međusobno ne razlikuju. Zamenljivost se javlja na nivou njihove funkcije. Tok fobije je prikazivanje ograničenja, sakaćenja i kastracije. Istinski pratilac fobične osobe je anksioznost, a anksioznost je objekat. VI. Ak. Urugvaj: ženski razvoj iz perspektive objektnih odnosa U Urugvaju, grupa autora, blisko povezana sa radom Baranžeovih, proučavala je hipohondriju i ženski razvoj iz perspektive teorije objektnih odnosa. Citirajući opšta zapažanja i psihoanalitičko iskustvo Madlen i Vilija Baranžea, Aida Fernandez, Mersedes F. de Garbarino, Selika A. de Mendilaharsu i Marta Nijeto (1964) otkrile su kod žena univerzalno prisustvo poremećaja hipohondrijskog tipa, posebno povezanih sa njihovim seksualnim funkcijama, kao posebnu karakteristiku ženskog razvoja. Čini se da je fantazija poznata kao ʼodvodni kanalʼ u središtu ovih poremećaja i da odgovara posebnoj vrsti ʼkonfuzioneʼ anksioznosti. ʼOdvodni kanalʼ se shvata kao mešanje nediferenciranog sadržaja koji pripada svim nivoima instinktivnog razvoja (telesne materije, delovi objekata, itd.). U određenim slučajevima, Ego reaguje izolovanjem ʼodvodnog kanalaʼ u telesnoj šemi i njegovim podešavanjem kao posebnog nukleusa, koji je sadržan unutar ʼomotačaʼ. Ovo se iskazuje u fantazijama koje se usredsređuju na imanje ʼtorbeʼ ili ʼcisteʼ. Česta odbrana od anksioznosti koja je posledica ʼhipohondrijske cisteʼ sastoji se u verovanju o posedovanju ʼpenisa duhaʼ, još jedne alteracije telesne šeme koja ima za cilj da negira hipohondrijsku anksioznost. ʼHipohondrijska cistaʼ je izgleda povezana sa ʼženskim mazohizmomʼ, sa izrazitim erotizmom kože, sa ʼnarcisizmomʼ kod žena i sa njihovim egzibicionizmom. Ona se obično prevazilazi iskustvom majčinstva, mada takođe može otežavati majčinstvo, i javlja se u svim psihološkim ili psihosomatskim patologijama ženske seksualnosti. Marta Nijeto (1960) je pisala o odnosu između opsesivnih i hipohondrijskih odbrana. U svoj složeni sistem pretpostavki, teza i zaključaka ona uključuje koncept hipohondrije koji obuhvata raznolike fenomene kojima je zajedničko izražavanje kroz telesne doživljaje odnosa sa unutrašnjim objektima, koji se nalaze u telu. Njene studije rezultuju širim razumevanjem opsesivne neuroze koja je, pre svega, zasnovana na širem konceptu analitike, uključujući fantazmatske odnose izbacivanja – zadržavanja nekog objekta kroz intervenciju bilo koje zone, a ne samo anusa („prljava usta”, „prljav pogled”, itd.), a zatim na prepoznavanju hipohondrijskog temelja u mnogim opsesivnim slučajevima, budući da hipohondrija podrazumeva nerazlikovanje fantazija, impulsa i zona. Ona postulira da prisustvo opsesivnih mehanizama uvek ukazuje na to da objekat na koji se usmere uključuje projektovane telesne doživljaje povezane sa fantazijama o korporalizovanim objektnim odnosima. Ona, takođe, formuliše postojanje određenog odnosa između opsesivne odbrane i hipohondrijske odbrane koji karakterišu: a) pokušaj Ega da ojača hipohondrijski spliting kroz opsesivnu kontrolu; b) intenziviranje opsesije kada dođe do rušenja hipohondrijskih odbrana; c) konkretan, telesni modalitet opsesivnih odbrana, kada kontrolišu samo
495
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online