Nazad na sadržaj
principa zadovoljstva” (Frojd, 1920), što je prelazni tekst između Prve i Druge topografije/Topografske i strukturne teorije. „Zapažanja o transfernoj ljubavi” (Frojd, 1915) predstavljaju dalja proučavanja tehničkih poteškoća izazvanih pozitivnim transferom. Tek pred kraj svog života Frojd je još jednom pristupio temi u radu „Završena i nezavršena analiza” (Frojd, 1937a). Iako psihoanaliza vrlo rano otkriva i imenuje transfer, ona ga ne stvara, i koristi ga da bi interpretirala strukturu libidinalnog aparata koji se ponavlja „u srži”, u kontekstu analitičkog odnosa. Do 1917. godine, Frojd je bio jasan da je transfer – zajedno sa njegovom manifestacijom u analitičkoj situaciji kao „otpor” – „najvažniji” aspekt psihoanalitičke terapije (Frojd, 1917b, str. 316). U stvari, ponavljajući njegov prethodni rad o narcisizmu (Frojd, 1914b), sposobnost razvijanja transfera postala je uslov potencijalnog uspeha analitičke terapije (Frojd, 1917a, str. 447), kako je zaključio u svom Predavanju o transferu (ibid., str. 431-447) iz „Predavanja o psihoanalizi”, gde su sažeta sva dostignuća u oblasti transfera do 1917. Tokom ovog perioda, Frojd ističe paradoks da je transfer istovremeno i krst koji se nosi i najbolje sredstvo, jer je transfer nosilac dimenzije koja je najudaljenija od svesti. Jednom kada je pokrenut, transfer može postati glavna prepreka u procesu pamćenja potisnutog materijala: nesvesni nagonski impuls nastoji da postigne zadovoljstvo, dok zabranjuje pristup bilo kojoj svesti ili bilo kojem sećanju u lečenju, transfer stvara savez sa otporom. Otuda, po Frojdovom mišljenju, leži paradoks transferne ljubavi: bez nje se nigde ne stiže u lečenju, iako je transferna ljubav takođe izvor najupornijeg oblika otpora. „Tako transfer postaje bojno polje na kojem bi trebalo da se susretnu sve snage koje se međusobno bore.” (Frojd, 1917a, str. 454). Frojd se nije libio da se osloni na rečnik povezan sa ratom, da bi imenovao konflikt koji se odvija na teritorijama na kojima se snage međusobno bore za svaki centimetar. Konceptualna evolucija transfera povezana je sa evolucijom formulacija psihičkog konflikta i oba su povezana sa ukupnom evolucijom sve složenije psihoanalitičke teorije. Prvo, u prelaznom tekstu „Izvan principa zadovoljstva”, Frojd (1920) dodaje agresivni nagon uništenja i smrti (tanatos) seksualnom nagonu (eros), čime je preformulisao konflikt (Prve) topografske teorije, od prethodnih seksualnih nagona/instinkta naspram odbrane/represije/nagona samoodržanja (nagoni Ega), do nagona naspram odbrane (odbrana). Prisila ponavljanja je klinička manifestacija agresivnog/destruktivnog tanatosa. Zatim, u delima „Ego i Id” (Frojd, 1923) i „Inhibicije, simptomi i anksioznost” (1926), Frojd smešta sukob između Ida, Ega i Superega i zahteva iz spoljašnjeg sveta: konflikt je između pokreta u (potpuno nesvesnom) Idu, odbrane/potiskivanja u nesvesnom delu Ega, koji reaguje na anksioznost koja signalizira opasnost i Superega kao naslednika Edipovog kompleksa, sa svojim, uglavnom nesvesnim, samokažnjavajućim i Ego-ideal komponentama. Kako agresija Ida hrani samokažnjavajuću komponentu Superega, Id i Superego pritiskaju Ego sa obe strane. To se može manifestovati u transfernom otporu, koji je na taj način povezan sa zamahom Ida, ali i sa unutrašnjim napadom koji vrši Superego. Ovaj napad temelji se na onome što Frojd (1923) naziva „negativnom terapijskom reakcijom”, tj. pogoršanjem tretmana
525
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online