Nazad na sadržaj
Ova konstrukcija se odnosi na prisutnu tragediju, doduše do sada tihu, koja podstaknuta prisilom da se ponovi, u analizi postaje očigledna svojom smrtonosnom sudbinom. Ova nezaustavljiva sila može dovesti do prekida analitičkog zadatka. Mazohistička komponenta otkriva tragičnu krivicu ili potrebu za kažnjavanjem, dok transfer pruža fazu u kojoj se tragedija razvija. Ova konstrukcija postaje povezana sa istorijskom konstrukcijom (do koje analitičar dolazi pomoću simptoma, ekranskih uspomena i transfera) na isti način kao što Frojd opisuje u radu „Konstrukcije u analizi” (1937b): „Do svoje ente godine sebe ste smatrali jedinim i neograničenim posednikom vaše majke; zatim je došla još jedna beba (...) vaša osećanja prema majci postala su ambivalentna (...)” (str. 261). Ako je (pri)sećanje predstavljeno kao krajnji cilj analize, jer dovodi do uspostavljanja koherentnosti, kontinuiteta i čitavog niza izbora, onda, kada to nije ostvarivo, konstrukcije mogu nadoknaditi njegov neuspeh i pružiti pokušaje predstavljanja potisnutog, traumatično razdvojenog, izgubljenog, „proteranog” ili sahranjenog. Transfer zaista deluje na mogućnost vraćanja izgubljenog objekta iz dometa potiskivanja, predstavljajući ga na osnovu tragova: takav posao izvodi tretman. Transfer u neurozi se, stoga, traži samo kao oblik koji vodi ka pamćenju, a ne ka tome da bude sam sebi cilj: tu leži granica protiv moguće manipulativne otmice transfera. Po tom pitanju Frojd uvek ostaje znatiželjan i svestan veza između transfera i sugestije, kao i između transfera i okultizma: kako se sećanje, koje pripada prošlosti pacijenta, vezuje za terapijsku situaciju preko osobe analitičara i tako premešta u prvi plan psihičke faze? Da li postoji pogrešan savez u kome je istovremeni afekat jednake snage i intenziteta, kao i afekat koji je nekad proizveo simptom? Ova rana Frojdova zapažanja pokrenula su tekuću raspravu o prepoznavanju važnosti psihičke stvarnosti i njenog uticaja na sve mentalne procese, uključujući percepciju i pamćenje.
III. RANI RAZVOJ NAKON FROJDA
Definisanje transfera težak je zadatak, ne samo zbog njegovog brzog razvoja u Frojdovim pogledima, već i zbog složenosti koju daju različite autorske perspektive, uključujući dodavanje kvalifikatora kao što su „bočni”, „pozitivni”, „negativni”, „adhezivni”, „majčinski”, „očinski” itd. Međutim, Frojdov izveštaj o transfernoj neurozi koja se preferencijalno razvija kod neurotičara, iako je zastupljena i u drugim strukturama, ostaje važan orijentir prilikom identifikovanja drugih oblika transfera. Drugi autori su postepeno doprinosili različitim unosima ili gledištima prateći razvoj teorije i tehnike. Abraham je bio prvi koji se zainteresovao za transfer u oblasti psihoze. Ferenci, sa svoje strane, razvija pojam narcisističkog transfera. On insistira na introjekciji kao ključnom fenomenu u konstituciji transfera: subjekt u svetu grabi i pripaja spoljne objekte; dakle, za Ferencija je svaki
529
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online