Nazad na sadržaj
ako ne i čitav psihički aparat koji opravdava kontakt sa unutrašnjom i spoljašnjom realnošću – generišući takve zabune i izobličenja da se ovaj linearni model pokazuje kao nebitan za klinički materijal. Bion uvodi pojam „projektivnih transformacija” kako bi objasnio ove oblike transfera obeležene stanjima zbunjenosti, nediferencijacije, pa čak i derealizacije. U takvim oblicima prevladavaju cepanje ( splitting ) i destruktivnost usmereni na psihički sadržaj i kontejnere; arogancija zamenjuje potragu za istinom; i bizarni objekti, svedeni na svoju konkretnu dimenziju, uključujući fragmente Ega, Superega i netransformisane beta elemente, odnose se na patološku projektivnu identifikaciju i napade na povezivanje. U svojim kasnijim spisima, Bion nas podseća da je svaka teoretizacija, uključujući teoretizaciju transfera, odgovor na strah od nepoznatog i uključuje rizik od osakaćenja kreativnosti i psihičkog rasta. Bion se vraća etimologiji termina transfer koji sugeriše prolaz, tranzitorni element u istoriji analitičkog susreta (Bion, 2005a, str. 5). Interpretacije analitičara „skrivaju [njegovu] golotinju” (Bion, 2005b, str. 42); transferni odnos kao i položaj analitičara treba razjasniti kako bismo bili oslobođeni od njega. IV:E. Kasni bionijanski razvoj u SAD Primer kasne bionijanske tradicije u Severnoj Americi, posebno primenljiv na analizu sa decom i primitivna mentalna stanja, je koncept „preuzimanja” transfera Džudit Mitrani. (1999, 2000, 2001, 2014). Ona to shvata kao funkciju analitičara koja je suštinska za ono što je Bion nazvao majčinskom funkcijom sanjarenja: onaj pažljivi, aktivno prijemčivi, introjektivni i doživljavajući aspekt kontejnirajućeg objekta. Ova funkcija ne podrazumeva samo kognitivno razumevanje ili „empatično usklađivanje” sa onim što pacijent oseća i doživljava sa analitičarem u bilo kom trenutku. Takođe se odnosi na nesvesno ubacivanje, od strane analitičara, određenih aspekata unutrašnjeg sveta pacijenta, i rezonancu sa onim elementima sopstvenog unutrašnjeg sveta, tako da ona može da oseti da j e zapravo taj neželjeni deo pacijentov self ili onaj nepodnošljivi objekat sa kojim je prethodno identifikovan introjekcijom. Preuzimanje transfera može biti najteži aspekt posla, jer nije reč o dobroj volji ili dobrom treningu, već o nesvesnom činu kojim upravljaju nesvesni faktori.
536
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online